Bašić: Povratak zdravom razumu: Presuda ESLJP u slučaju Kovačević

Prof. dr. Hazim Bašić

Sarajevo, 10.09.2023.

1. Ustavno-pravni kontekst. Presuda Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u slučaju Kovačević, posmatrana u kontekstu Ustava BiH i njegovih diskriminatornih odredbi je integralna i paradigmatska. Ovo je ujedno i presuda nedosljednoj i licemjernoj politici internacionalne zajednice koja se vodila i još uvijek vodi prema BiH. Zapravo, najveći poraz politici internacionalne zajednice prema BiH, nanijelo je, ni manje ni više, nego njihovo pravosuđe. Presude ovog suda su također i presude kreatorima daytonskog mirovnog sporazima, politikama čiji su oni bili reprezenti i na kraju nekim dijelovima samog Ustava države.

• Budućnost daytonskog ustava. Kreirajući daytonski Ustav BiH svjesno je prekršena Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, stavljajući pri tome, potpuno licemjerno, sav teret odgovornosti za njegove promjena isključivo na domaće političare. Daytonski ustavni sistem bez sumnje, generira podjele i sukobe uz akumulaciju mržnje među narodima u BiH, koji bi vjerovatno na kraju mogli kulminirati destabilizacijom i još jednim sukobom (M. A. Hoare). Zašto nas i danas ubjeđuju da je dayton nužna osnova budućeg državnog uređenja i političkog sistema? Kako je moguće da i danas, nakon brojnih sudskih presuda, mogu od građana BiH tražiti da žive na temeljima presuđenih ratnih zločina i negacije prava?

• Odnos EU prema svojim vrijednostima. EU nema pravo ostati nijema na postupanje svojih članica koje zagovaraju i promoviraju političke principe koji nisu u skladu sa evropskim civilizacijskih vrijednostima i pravnim standardima, šta više kojima se poništavaju i negiraju sami temelji Evropske unije. Posebno takvo postupanje svojih članica EU ne bi smjela tolerisati u odnosu na države koje su u procesu pristupanja i prema kojima je ona preuzela obavezu pružanja pomoći u provođenju ustavnih reformi i primjeni evropskih pravnih standarda. Institucije EU bi trebale reagovati na izjave koje dolaze iz Hrvatske, kao svoje članice, zbog toga što otežava ili pokušava onemogućiti izvršenje presuda ESLJP. Izvršenje svih presuda ESLJP bi doprinijelo makar djelimičnoj sanaciji efekata agresije počinjene nad BiH. Također, umanjile bi se i  opasnosti od budućih negativnih utjecaja susjednih država na BiH.

• Domaći politički akteri. Snage koje se protive izvršenju internacionalnih sudskih presuda su iste one snage koje su rušile Bosnu i Hercegovinu. Protivnici evropskog puta BiH imaju implicitnu podršku i kod nekih evropskih birokrata, jer nijedan evropski zvaničnik nije osudio izjave pojedinih domaćih političara koji su otvoreno iskazali protivljenje izvršenju presuda. Koliko je licemjeran odnos evropskih birokrata prema evropskoj perspektivi BiH potvrđuje i činjenica da je čak i sam visoki predstavnik C. Schmidt svojim odlukama u dva navrata ojačao etnički princip. Iako je u vrijeme donošenja njegovih izmjena već bilo 5 presuda ESLJP kojima se daje prioritet građanskom principu političke reprezentacije. Iako je isti stav još prije 20 godina imala i Vencijanska komisija. Izjave domaćih političara da će, citiram, ‘kroz dogovore, razgovore i kompromis raditi na implementaciji presuda’ su nedovoljno jak politički stav. Presude se ne implementiraju nego izvršavaju. I to bez kompromisa, jer presuda u slučaju Kovačević ne ostavlja prostor za kompromis. Presuda je iznimno eksplicitna i jasna: kombinacija teritorijalnih i etničkih kriterija predstavlja diskriminaciju protivnu članu 1. Protokola br. 12 Konvencije o ljudskom pravima i temeljnim slobodama.
• Građanska država. Bosna je na globalnom planu dokazala da su istina i internacionalno pravo na njenoj strani. Presude ESLJP su argumenti i dokazi u interesu države BiH i njenih građana, a protiv domaćih i stranih politika koje su rušile i još uvijek ruše BiH, ili koje su protuvpravno dopuštale njeno rušenje. Neprocjenjiva vrijednost svih, a posebno presude u slučaju Kovačević je u tome da one jasno dokazuju da su građani BiH imali i imaju pravo u svojoj borbi, a to je dovoljno da se od borbe za primjenu prava nikada ne odustane. Internacionalna zajednica mora konačno uvažiti činjenicu da građani Bosne i Hercegovine nisu tražili i ne traže ništa što im ne pripada i što im kao njihovo pravo nije, na pravno nepobitan način, sudski presuđeno. Borba za izvršenje ovih presuda je borba za civilizacijske vrijednosti.