Alija Behram: Kome odgovara očuvanje stanja status-quo-a u Mostaru?

Alija Behram, predsjednik UO Centar za mir i međuetničku suradnju, Mostar

KRUG-99-SRAJEVO (SESIJA O MOSTARU) 10.04.2016.

Mostar je, s početkom 2016-te, praktično, zakoračio u Osmu godinu od kako u ovom gradu nije bilo lokalnih izbora. Razlog tome je što se ključne etničke stranke (SDA-HDZ) u ovom, i dalje, manje-više podijeljenom gradu – ne mogu da dogovore oko novih izbornih pravila, a nakon što je raniju izbornu praksu za ovaj grad – još prije punih 5 godina, ukinuo Ustavni sud BiH…

Da podsjetim, Ustavni sud BiH je još 2011. godine neustavnima proglasio dijelove Izbornog zakona BiH koji se odnose na izbore za Gradsko vijeće Mostara. Neustavnima su, dakle, proglašene odredbe mostarskog Statuta, prema kojima se sa šest gradskih područja (dakle, sa teritorija nekadašnjih ugašenih opština) biralo po tri vijećnika, uprkos činjenici da spomenuta područja imaju drastično različit broj stanovnika. Parlamentu BiH je tom presudom naloženo da usvoji izmjene izbornih pravila u skladu sa presudom, dok je – nakon tog čina, trebalo uslijediti i usvajanje izmjena gradskog Statuta Mostara pod krovom Gradskog vijeća…

Ni jedno ni drugo nikada se, nakon te sudske presude iz 2011.godine nije dogodilo, a građani Mostara su ostali jedini kažnjeni zbog činjenice da im je odsustvo novih izbornih pravila, uskratilo priliku da – prvi put poslije punih osam godina, ponovo biraju svoju lokalnu vlast.

Mostar je tako od 2008. godine do danas jedini Grad u zemlji kojem su suspendovani lokalni izbori, dok je nakon gašenja Gradskog vijeća – po isteku njegovog redovnog mandata, sva vlast u gradu skoncentirana u rukama gradonačelnika Ljube Bešlića i načelnika gradskog odjela za finansije, Izeta Šahovića, kojima je OHR a zatim i federalni parlament, povjerio mandat da zajedno kontrolišu i troše novac građana i čuvaju zajedničku gradsku kasu…

Sve protekle godine, dvije najuticajnije političke stranke u Mostaru, HDZ i SDA, uključujući i njihove stranačke centrale i lidere, vodile su i danas vode rovovsku borbu oko primjene presude Ustavnog suda i imaginarnih etničkih interesa dok pritom takvu praksu jalovog iscrpljivanja bez ikakvih opipljivih rezultata za Grad i građane, obilato naplaćuju. Dok se već najavljuju redovni lokalni izbori za oktobar 2016. godine, ostaje veliko pitanje hoće li i ovog puta Mostarci biti uskraćeni za osnovno ljudsko i demokratsko izborno pravo, da biraju vlastitu lokalnu vlast…

Dok vam se ove nedjelje obraćam, pod okriljem i na poziv sarajevskog Kruga 99 – iskreno obradovan prilikom koja nam je pružena – gotovo sam, pa posiguran, da mogu u ime velike većine mojih mostarskih sugrađana, u centru Sarajeva, prenijeti razočarenje pa i ogorčenje Mostaraca koji slute da bi se ponovo moglo dogoditi da i ove jeseni budu izvarani i zakinuti za osnovno biračko pravo…

Naime, ni nakon nebrojeno pregovaračkih rundi ključne hrvatske, odnosno bošnjačke stranke – HDZ i SDA, nisu se mogle dogovoriti oko novih izbornih pravila. HDZ je čvrsto ostao uz princip „jedan čovjek-jedan glas“ i jednu opštinu-odnosno izbornu jedinicu kao i u ostatku BiH, dok SDA zagovara zadržavanje više izbornih jedinica, ili opština, kako bi se (citat) „Bošnjaci zaštitili od majorizacije od strane hrvatske većine, stečene ratom“ (završen citat).

I dok su – kako na lokalnoj razini, tako i u vrhovima ovih stranaka, svih proteklih godina (jednako tako i proteklih mjeseci) SDA i HDZ stalno najavljivale zajedničko, korektno, izbalansirano i proevropsko rješenje uređenja za Grad Mostar i njegove građane – rješenje koje će eliminisati i svaku primisao na majorizaciju, ili dominaciju bilo kog naroda – ovih dana su iz centrala te dvije stranke stigle službene obavijesti da su se – oko pitanja Mostara, HDZ i SDA udaljili na dva pola, bez pružanja ruke i jasnog dogovora o rješavanju političke krize u Mostaru…

Službeno, HDZ je ostao pri zahtjevu da se odmah i neodložno provede presuda Ustavnog suda BiH koji je utvrdio diskriminaciju u vrijednosti glasa u izbornom procesu za Gradsko vijeće Mostara. SDA je, s druge strane, energično tražila donošenje Zakona o gradu Mostaru, kojim bi se ustanovile dvije općine (Stari grad i Novi grad), sa etničkim većinama Bošnjaka, odnosno Hrvata…

Nakon žustrih i oprečnih stavova, kao i osporavanja – i sa jedne i sa druge strane, SDA sada umjesto opština, zagovara dvije „gradske zone“, ali za HDZ to nije ništa novo nego – etnička podjela grada uzduž nekadašnje linije rata u Mostaru…

Nakon svega, iz medija ste mogli vidjeti i čuti da su Bakir Izetbegović i Dragan Čović potvrdili kako nema pomaka u predmetu Mostar.

Svi drugi politički subjekti u gradu su ustali protiv rješenja koja su nudile i HDZ i SDA.

Za SDP, kako je izjavio Zoran mikulić (predsjednik KOSDP Mostar), to ne bi bilo ništa drugo nego „SDA –ova“ i „HDZ-ova“ općina, i uvod u totalnu etničku podjelu Mostara…“

Zakovane na potpuno oprečnim pozicijama, HDZ i SDA ne pokazuju ni trunke odgovornosti za stanje u koje su dovele Mostar i njegove građane. Nepun mjesec prije oglašavanja novog izbornog ciklusa u zemlji (2. ili 3.maja), nema približavanja stavova ovih stranaka, uprkos svakodnevnim prozivkama od strane međunarodne zajednice koja ih poziva na rad, saradnju i kompromise…

U međuvremenu su se oglasili i mostarski Srbi, organizovani kroz Koordinaciju lokalnih srpskih organizacija i udruženja. Predlažu da Mostar sačuva svoju teritorijalnu cjelinu i jedinstvo grada, kao jedna izborna jedinica, uz aktiviranje svih mehanizama zaštite vitalnih nacionalnih interesa.

Njihov koordinator, gospodin Dušan Golo, za medije kaže: „Srbi nemaju lijevu i desnu obalu, pa smo pokušali naći sredinu…jer mi živimo u cijelom gradu“.

I dok SDA i HDZ tvrdo brane svoja udaljena i nepomirljiva viđenja organizacije i budućnosti Mostara, na političkoj sceni vrti se još nekoliko rješenja za koja – zbog naglašenih sujeta i pokazivanja mišića, malo ko mari…

Ujedinjena ljevica (SDP i DF) ponudile su svoje rješenje, bazirano na očuvanju jedinstva i cjelovitosti Mostara, Naša stranka je također istupila sa sličnim viđenjem rješenja za Mostar i svaklo je na svoj način nudilo dobre stvari za Mostar…

Pažnju javnosti zainteresovalo je i rješenje koje je među prvima – i javno na svojoj web-stranici, oglasio i javnosti prezentirao Centar za mir i multietničku saradnju Mostar. Pod naslovom MOSTAR ZA SVA VREMENA, Centar za mir je ponudio kompromisno rješenje koje nije projektovano za jedan, ili dva mandata vlasti, nego je bazirano dugoročno a na prinicipima očuvanja jedinstvenog Grada Mostara, potpune ravnopravnosti njegovih građana i pune zaštite nacionalnih interesa svih njegovih građana.

Za razliku od rješenja koje nude HDZ i SDA, pa i neke druge stranke ili partije, rješenje Centra za mir osigurava provedbu ne samo presude Ustavnog suda, nego i presude Sjedić-Finci, a obezbjeđuje i pitanje ravnopravnosti građana centralne zone u Mostaru, koji su bili diskriminirani zbog uskraćivanja prilike da se izjašnjavaju.

Centar za mir ponudio je i Direktan izbor gradonačelnika i dva dogradonačelnika Mostara, koji moraju dolaziti iz različitih naroda, kao i ostalih. Odvijao bi se po takozvanom predsjedničkom modelu što bio osiguralo i legitimitet svakog od izabranih nosilaca izvršne vlasti u Gradu Mostaru.

Gradsko vijeće grada Mostara, kao i do sada, imalo bi maksimalnu kvotu od 15 i minimalnu od četiri vijećnika iz svakog od konstitutivnih naroda, te najmanje jednog predstavnika ostalih. Sve vitalne odluke od značaja za grad i građane Mostara bile bi usvajanje dvotrećinskom većinom glasova u GV, uz obavezne afirmacijske glasove najmanje jedne trećine klubova svih konstitutivnih naroda i ostalih…

Ovaj prijedlog potpuno isključuje bilo kakav oblik dominacije jednog naroda nad druga dva, ili dva naroda na štetu trećeg. Osim očuvanja jedinstvenog grada, ovaj prijedlog Statuta predviđa i formiranje šest gradskih područja koja odgovaraju bivšim gradskim opštinama, te centralna zona, koji bi ujedno bili i izborne jedinice…

Sve stranke, manje-više, izuzev SDA, imale su razumijevanje i dobru volju da se pred Mostarcima nađe i rješenje Centra za mir, a postoje barem dvije parlamentarne stranke spremne da, zajedno sa svojim rješenjima, u parlamentarnu proceduru, uvrste i rješenje Centra za mir.

Mostarski Srbi su – rješenje Centra za mir, okarakterisali kao najbliže njihovim interesima, jer ponovo ispravlja, učvršćuje i uspostavlja mostarski etnički tronožac, koji je vijekovima osiguravao jedinstvo, stabilnost i harmoniju brojne i šarolike etničke strukture u gradu Mostaru.

Za dobro Mostara, proteklih sedmica umiješali su se pravni stručnjaci i eksperti za ustavno pravo (među kojima prof.dr.Omer Ibrahimagić (prvi predsjednik Ustavnog suda FBiH), koji glasno upozorava kako je, recimo, prijedlog lokalne SDA čak suprotan Ustavu FBiH…

Uvaženi profesor Ibrahimagić primjećuje kako mu se čini (citat) „da ni SDA, a niti HDZ, u elaboraciji svojih prijedloga rješenja – kao da nisu ni pročitali Ustav FbiH“. („Tamo je, u amandmanu 86. doslovno zapisano da općinske vlasti trebaju biti organizirane proporcionalno popisu stanovništva iz 1991.godine. Kada bi se on primijenio, ne bi bilo nikakvih problema. Mostar bi ostao jedinstvena lokalna jedinica, a Gradsko vijeće formiralo bi se prema popisu iz 1991.godine. Prema tom popisu, Bošnjaka je 34,63 posto, Hrvata 33,99 posto, dok ostalo čine Srbi i ostali, odnosno Jugosloveni. Prema tome, oba ova naroda imala bi jednak broj vijećnika.“ (prof.dr. Ibrahimagić).

Izdvojiću ovdje, s puno razloga, i glasno promišljanje o političkoj krizi i uređenju Mostara prof.dr. (i trostrukog akademika) uvaženog Esada Durakovića, koji kaže:

„Iz svega što smo mogli čuti iz Mostara, i oko uređenja Mostara, moramo izvući konsekvence. Najprije su to bile dvije etničke opštine, a nakon što je javnost s pravom žestoko reagovala, rekli su nisu općine, nego dvije zone… Uvijek se radi o istim sadržajima, koje oni samo pakuju u druga imena, u druge celofane, a isti je sadržaj. Ako ove dvije partije, naročito SDA, nakon ovakvih reakcija javnosti, uporno idu sa getoizacijom Bošnjaka, odnosno podjelom Mostara po etničkom ključu, nema sumnje da se radi o svojevrsnoj obamani javnosti. Prema tome, ovo što se događa ne samo da je na štetu Mostara, nego je i ogromna šteta za političku partiju kojoj će se ispostaviti računi šprilikom glasanja i može dživjeti debakl, gori nego što je doživio SDP“. (Esad Duraković)

U Mostaru se može čuti i mišljenje iz stručnih, posebno pravnih krugova, koji smatraju da je Mostar već odavno postao problem BiH i da to treba biti javno pitanje, a ne ekskluzivno pitanje samo nekih stranaka…

I dok suprotstavljene politike tapkaju u mjestu, a nezadovoljstvo građana evidentno raste – u Mostaru se čuju pitanja, pa i prozivke kome odgovara očuvanje stanja status-quo. Odgovara jedino HDZ-u i SDA-u za koje se može čuti kako su zajedno – po pitanju Mostara, pokazale veliku dozu neozbiljnosti i neodgovornosti, jer su uprkos višekratnim javnim uvjeravanjima- u dugom vremenskom periodu od nekoliko godina – kako to jeste njihov prioritet – doveli do situacije u kojoj se postavlja pitanja ima li više uopšte dovoljno vremena za smisleni izlaz iz zamršenog kolopleta mostarske krize koju su – sve protekle godine, kreirale, komplikovale i održavale upravo ove dvije stranke. Usuđujem se reći – nikako za dobro grada i građana, nego samo za uske, vlastite interese stranačkih elita i uvezanih interesnih lobija…na obe strane Neretve i Bulevara…

Dok još ne naziremo političko rješenje mostarske krize – treba se zapitati šta po ovom pitanju preduzima ili namjerava preduzeti međunarodna zajednice, oličena u OHR-u i PIC-u.

Ono što jeste dobro, sa najviših adresa međunarodne zajednice stigli su jasno signali kako podjele nisu rješenje za Mostar i kako to međunarodna zajednica ne može prihvatiti.

Svjedok sam da je u Mostaru pozdravljena jasna poruka Ambasadorice SAD, gospođe Morin Kormak – koja je, upravo u Mostaru, ovih dana jasno poručila: (citat)

„Mostar mora ići naprijed, a ne unatrag, i bilo kakve etničke ili druge podjele ne bi trebale biti dijelom rješenja za Mostar. Dakle, ja ću ostaviti strankama da iznose svoje stavove, ali SAD i međunarodna zajednica posvećene su tome da građani Mostara imaju to pravo da ovdje budu održani pravični i slobodni izbori…“ (završen citat)

U Centru za mir smo proteklih dana imali kontakte sa predstavnicima međunarodne zajednice koje smo pozvali da preduzmu mjere koje im stoje na raspolaganju kako bi se i u Mostaru održali izbori najesen, kao i u svim drugim mjestima i gradovima u BiH. Uz dužno poštovanje i uvažavanje da je OHR oko slučaja Mostar u zadnjih par godina inicirao barem stotinjak sastanaka i sučeljavanja političkih aktera u Mostaru, ohrabrujući dijalog i traženje zajedničkih rješenja, ispostavilo se da to nije bilo dovoljno…

U gradu se, uistinu, danas mogu čuti i zahtjevi da OHR treba aktivirati i druge mehanizme, kako bi konačno cijelu priču o Mostaru podigao na veći stepen kako domaće tako i međunarodne pažnje. Ne odričući se čak i pokretanja lične političke odgovornosti za protagoniste opstrukcija i očuvanja statusa-quo koji nekim elitama i lobijima u Hercegovini vjerovatno i odgovara…Ovo tim prije, jer je notorna činjenica da su sva rješenja koja se tiču uređenja i funkcioniranja grada Mostara morala doći iz kancelarije OHR-a, s obzirom da dvije najuticajnije stranke (SDA i HDZ) nikada nisu mogle usaglasiti svoje stavove oko pitanja Mostara zbog odsustva dobre volje i kompromisa da se stavovi i ideje približe…

Trebam li ovdje uopšte podsjećati da je prvi poratni – takozvani prelazni statut grada, donio šef EU-administracije Hans Košnik, dok je još uvijek važeči statut grada Mostara iz 2004 godine, nametnuo bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun, nakon što politički akteri u ovom gradu nisu pokazali dovoljno sluha, znanja, truda i odgovornosti da sami urade svoje domaće zadaće…

Čak i nametnuti Ešdaunov statut, naišao je na bojkot i nespremnost za provedbu – iako je svojom suštinom garantirao jedinstvo grada, njegovih funkcija i nudio priliku da se grad integrira po svim segmentima. Danas su im usta puna floskula o takozvanom evropskom putu i evropskom Mostaru, dok na svim stranama traju i još bujaju dogovoreni i skupi paralelizmi koji pojedoše ionako osiromašene i skromne javne budžete…

Dakle, nakon što smo sve čuli i vidjeli – vrijeme je da se snažno umiješa OHR i svijet. Dakle, polazeći od toga da je to adresa koja je i započela cijeli mirovni projekat u Mostaru i oko Mostara, izdvajajući ovaj grad kao dio zasebnog aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma, smatramo da je dobar trenutak da se priča o Mostaru privede kraju uz snažnu podršku i učešće međunarodne zajednice…