Akademik Duraković: Cerićeva kandidatura proizvodi nemjerljivu štetu za BiH i Bošnjake

Objavljivanje kandidature reisu-l-uleme hadži Mustafe-efendije Cerića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na predstojećim izborima jest čin koji ima mnogostruke implikacije i posljedice po ovu državu, posebno po bošnjačkim korpus i njegov politički – naročito politički – subjektivitet, po islam i Islamsku zajednicu (IZ) kao instituciju u BiH, itd. Na sve strane proizvode se time nemjerljive štete u ovo doba apokaliptičnih prirodnih i političkih klizišta.

Uz imenicu “reis“, u prvoj rečenici, svjesno sam ispustio riječ “bivši“, jer u tome i jest jedna od poanti ovoga dramatičnog, sada javnog i službenog, pokušaja ulaska reisa u najvišu politiku. Naime, običan je trik – demagoški i politikantski – tvrditi da time što je određena osoba službeno prestala biti na poziciji reisa, nakon nepunih 20 godina, nema više nikakve veze s tom pozicijom, te da je slobodan činiti sve ono što mu je bilo nespojivo s njom. Svaki reis i nakon isteka mandata nosi tu izuzetnu auru do kraja života i dok je Islamske zajednice koju je predstavljao – nosi je u vjerskom, socijalnom, u povijesnom i u religijskom smislu.

Poricanje ili previđanje ove jednostavne a moćne činjenice samo je demagoška zloupotreba, priča za naivne i nezrele, za one koji mogu biti upotrijebljeni za sudbinski ozbiljnu devastaciju bošnjačkog političkog bića i religijskog integriteta.

Uslov opstanka Bošnjaka – a oni su uslov opstanka Bosne i Hercegovine – jest odvajanje političkog od vjerskog. Ovdje su takve okolnosti koje se moraju imati u vidu. Na ovu zemlju i na ovu državu izvršena je strašna agresija upravo s ciljem da se Bošnjaci neutraliziraju kao politički subjekt i da se svedu u razmjere (folklorne) vjerske zajednice. Kreatorima agresije i „liderima genocida“ u BiH bio je osnovni cilj da postave takvo stanje u kome Bošnjaci mogu biti samo vjerska skupina i da njihove interese mogu artikulirati samo vjerski lideri – upravo kao interese vjerske zajednice, a ne i političkog subjekta.

Pa upravo zbog toga su decenijama bili prisiljavani da se izjašnjavaju kako bilo, osim svojim povijesnim nacionalnim imenom, a posljednjih decenija bili su istovremeno i muslimani i Muslimani! Ulazak reisa u najvišu politiku zbiva se u tome povijesnom i političkom kontekstu.

Time se naknadno i efikasno daje izvrstan argument Tuđmanu i Miloševiću, kao i njihovim „izvođačima radova“, za ono što su radili u BiH, tvrdeći da, eto, nužno djeluju, u “predziđu kršćanske Evrope“. Neshvatljivo je da ne vide te kontekste ljudi koji bi ih morali vidjeti! Nije ovdje riječ o Ceriću personalno, već o tome da objavljuje kako namjerava biti u samom vrhu državne politike osoba koja je dvadesetak godina bila na čelu islamske vjerske zajednice.

Ako je tako nešto i moguće negdje drugdje, to je dramatično kontraproduktivno u BiH i u kontekstu u kome žive Bošnjaci. Ili je neozbiljno, ili je krajnje perfidno tvrditi pri tome kako s tim nema veze činjenica da je dvadesetak godina bio čelnik IZ. Sve i kada bi htio, on tu auru ne može danas odbaciti, jer je na postala neizdvojivi dio povijesti i neotklonjiv dio realnosti.

Ovim činom nanosi se golema šteta IZ (zato bi trebala rezolutno reagirati – zbog zaštite institucije Rijaseta); nanosi se strašna šteta političkom subjektivitetu Bošnjaka (uvijek valja imati u vidu da nisu svi
Bošnjaci istovremeno i muslimani); a najvažniji prilog koji ovaj čin donosi jest dalje zatupljivanje svijesti
Bošnjaka i muslimana – njihova majstorski izvedena dezorijentacija