Adil Kulenović: Pravci izlaska iz krize u BiH

Pravci izlaska iz krize BiH

Adil Kulenović

Izlaganje na panelu Odbora Europskog parlamenta za saradnju sa Bosnom i Hercegovinom

5. mart 2024. godine

Izazovi i perspektive Bosne i Hercegovine: Pogled Kruga 99 na put ka Evropskim integracijama

Čast mi je da vam se obratim i zahvalim na mogućnosti da izložim nekoliko osnovnih uvjerenja koja već 31 godinu, svake nedjelje, razmatraju nezavisni intelektualci okupljeni oko Kruga 99 – Sarajevo. Naravno, riječ je multidisciplinarnim pristupima, iz različitih teorijskih polazišta i ambijenta naše socijalne i političke prakse. Njemačka klasična filozofija, francuska humanistička i politička misao, vrijednosti liberalne demokracije, bile su u osnovi našeg obrazovanja i temelj produktivnog dijaloga između nas. Često zaboravimo naglasiti da smo od prvih dana, još u ratu, bili i ostali multietničkog sastava. Vjerovali smo, vjerujemo i danas, da je obnova vrijednosti iz najboljih perioda bosanske historije, njenog načina života u raznolikosti i razumijevanju, temelj, model i paradigma prosperitetne budućnosti. Katedrala, sinagoga, pravoslavna crkva, džamija, koje nisu uništene ni u ratu, nisu samo slika sa razglednica Sarajeva, već historijska činjenica i putokaz za budućnost.

Dame i gospodo, cjenjeni zastupnici,

Dejtonska nedorečenost i etno-nacionalističke politike: Prepreke demokratskoj tranziciji

Prvo, ta historijska pozadina, taj beckground, jeste razlog našeg odbijanja da se slučaj Bosne i Hercegovine politički tretira kao „poseban slučaj“ izvan zajednice demokratskih nacija, corpus separatum, mantra koja je nametnuta tokom 20. stoljeća. Referendum o nezavisnosti  iz 1992. godine, kojeg je tadašnja Evropska  zajednica zatražila kao uslov za priznanje suverenosti države, ubjedljivom većinom glasova izišlih građana na referendum, potvrdio je većinsku volju za Bosnom i Hercegovinom kao  „državom ravnopravnih građana“. To je bio jasan putokaz i pravac ka zajednici evropskih demokratskih država. Na žalost rat protiv Bosne i Hercegovine odvijao se prema ključnim postavkama iz referendumskog pitanja HDZ-a kojeg je tadašnja Skupština Republike BiH odbacila. A on je sadržavao odbačeno zalaganje za  Bosnu i Hercegovinu kao „državnu zajednicu“ „suverenih naroda“ u „nacionalnim teritorijama“. Na žalost, nakon agresije na BiH, DMS je potpisan u uslovima već izvršenog genocida i udruženih zločinačkih poduhvata, u kojima su učestvovale susjedne države, što daje razloga za preispitivanje u odnosu na norme internacionalnog prava i povelje UN-a. Dominantne etno nacionalističke politike u ovom postratnom i post genocidnom društvu kako u zemlji tako i u susjedstvu koristile su dejtonske nedorečenosti za razaranje države i društva, za blokade demokratskog i slobodnog razvoja funkcionalne države,  gušenje i marginaliziranja glasa građanske javnosti koji je u interesu svih ljudi BiH. Mantra o konstituentnim narodima sprečava demokratsku tranziciju Bosne i Hercegovine i obnovu tradicionalnih vrijednosti života u različitosti i razumijevanju, toj kulturi bosanskohercegovačkog načina života.

Zbog toga sa najvećom pažnjom i oprezom pratimo toliko željeni put ka otvaranju pristupnih pregovora za BiH u EU. Prije svega sa oprezom da li će taj put biti na matrici „od Dejtona ka Briselu“, kao put i demokratske tranzicije iz sadašnjeg neodrživog modela etno političkog sistema ka demokratskom. Ili ćemo, bez te garancije, ostati zarobljena država i konfliktno društvo, pod hegemonijskom kontrolom, interesima i aspiracijama susjednih država. Na žalost, postoje politički akteri i dio NVO koji smatraju da dejtonski uređena BiH može uopšte postati članicom EU.

Naš jasan moralni i politički stav jeste pobuna protiv zalaganja da BiH bude i sa ulaskom u EU pod aparthejdom od vrijednosti pune evropske demokracije i zajednice demokratskih država. Izolacija BiH od demokratskih standarda političkog Zapada, činit će besmislenim i evropske integracije.

Sigurnosna pitanja u fokusu građana BiH

Drugo, geopolitičke, regionalne i unutar političke okolnosti u BiH stavljaju u prvi plan interesovanja svakog građanina sigurnosno pitanje kao jedno od najvažnijih. Šutnja ili mimikrijski govor većine političkih aktera u BiH, te forme i sadržaji hibridnog ratovanja protiv BiH čine to pitanje alarmantnim.  Čini se da veći stepen opreza i senzibilnosti za stanje i poziciju BiH pokazuju NATO i evropske političke strukture prema BiH, nego institucionalne strukture u BiH. Skretanje pažnje sa realpolitičkih sigurnosnih izazova na pojedinačne slučajeve nasilja, šutnja pred vježbom antiterorističkih jedinica MUP-a Srbije i entiteta Republike srpske na Dan nezavisnosti BiH, nastojanja Republike Hrvatske da u BiH uputi vojne resurse u okviru EUFOR-a i dolazak na njegovo komandno čelo mađarskog generala, Dodikova savezništva sa Rusijom i Bjelorusijom na rušenju internacionalnog poretka i očekivanja za sebe beneficija politike „ruskog svijeta“ i Vučićeve politike „Srpskog sveta“, odcjepljenja Rs, traži još jasnije definisanje dodatnih vizija i standarda u procesu pristupnih pregovora. Kao što postoje tendencije susjedne Hrvatske da putem izmjena Izbornog zakona BiH ostvari dio ratnih ciljeva i kontrolu nad suverenitetom BiH.

Možda je potrebno ovom prilikom podsjetiti na okončani proces razoružanja u BiH u kontekstu sadašnjeg enormnog disbalansa naspram susjednih zemalja, što je i mimo njihove obaveze prema vojnom dijelu Dejtonskog sporazuma. Poziv na oslonac na vlastite, unutar bosanske  snage je delikatan, bez jasnih evropskih savezništava i obaveza.

Posljedice genocida i udruženih zločinačkih poduhvata: Izazov obnove povjerenja i pomirenja

Treće,  buduće evropske integracije i pristupni pregovori moraju biti uslovljeni otklanjanjem posljedica genocida i udruženih zločinačkih poduhvata na državu i društvo. Dakle, nekim izvršiocima kazne su izrečene pred internacionalnim sudovima, neki kazneni postupci su i danas u toku. Ali nisu otklonjene političke, moralne i metafizičke posljedice. Njihov korijen je u etno političkom uređenju i stečenim pozicijama moći čije su posljedice zarobljena država i razoreno društvo.

Proces obnove povjerenja i pomirenja između ljudi i naroda u BiH nije u interesu dominantnih etnopolitičkih elita, već naprotiv. Historijski revizionizam, dvije škole pod jednim krovom, demoniziranje sekularizma i građanskog uređenja, minoriziranje građanskih organizacija i društvenih slojeva, i dalje razaraju tradicionalni način života u raznolikostima i razumijevanju. Svakodnevni ispadi sa neofašističkih pozicija direktna su posljedica razorenog obrazovnog sistema i školskih programa oslonjenih na historiografiju susjednih država, koji glorificiraju etničke obrazce i  ratničke mitove. Veličanstveni spomenik u Mostaru pobjednicima iz Drugog svjetskog rata konstantno se obnavlja, dok ga konstantno ruše tzv. „nepoznati izvršioci“.

Evropa je najveći interes za ostvarenje stogodišnjih težnji bosanskih građana. Ratna razočarenja sa evropskim politikama ustupaka nasilnicima protiv BiH, ne smiju biti i nisu razlogom gubljenja povjerenja u tu paradigmu vrijednosti, zbog koje na žalost, naša djeca, sve više odlaze.

Hvala vam na pažnji da se na ovakav način obratim ovom cjenjenom skupu.

Adil Kulenović, 5.3.24.