Šta smo učinili da se genocid i destrukcija države ne ponove?!

Adil Kulenović: Riječ na obilježavanju 22. godišnjice zločina u logoru Keraterm, 24.juli 2014.

Želim da izrazim duboko poštovanje i saosjećanje sa vama logorašima Keraterma, vašim porodicama i prijateljima i pijetet za ubijenim i preminulima. I zahvalnost da se u ime Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 – Sarajevo obratim vama na ovom mjestu vječnog svjedočenja mučenika i opomene pravednih.

Čovjek se mora legitimisati na ovom strašnom mjestu neizrecive patnje i u suočenju sa sopstvenom savješću i u viziru drugih. Jedan sam od onih koji su preživjeli 1435 dana opasade i razaranja Sarajeva, ubijanje 11.000 građana, torture i terora nad 500.000 njegovih stanovnika. To mi daje odvažnost da govorim pred vama svjestan da su nam ideali slobode bili isti, ali i bolna iskustva različita. Vaša su iskustva bila neizmjerna i neuporediva patnja koju je proizvela planirana i organizovana mašinerija genocida, naša su bar imala opojnu auru aktivne odbrane Grada na sve načine, pa i kroz patnju. Pominjem tu legitimaciju koja ruši šutnju među nama i čini da naše razumijevanje  bude potpuno, a bratska solidarnost iskrena.

Poštovani,

Evo kako već četvrt stoljeća intenzivno živimo dramu individualnog, narodnog i državnog opstanka i zbog čega preživljavamo najteža iskušenja smrti i razaranja, genocida i raseljenja.  Do kada?

Do kada ćemo trpjeti poniženja stalnog negiranja našeg ljudskog, kulturnog, političkog i državnog  bosanskohercegovačkog identiteta, do kada podnositi nasilnike kojima ni život ni ljudske ni božanske norme  nisu svetinja, do kada gutati gorke pilule masovne obmane i ideologije laži kojima ni komemoracija mrtvima i sjećanja na stratišta neće biti razlogom običajnog i komšijskog saučestvovanja, do kada crpjeti snagu samo iz utrobe svoje zemlje i njene beskrajne ljepote?!

Sve do tada dok ne osnažimo našu današnju narodnu volju i samopuzdanje u snage vlastite moći koju smo znali pokazivati uvijek kada je trebalo. I sve do tada dok naša organska  inteligencija i politička elita ne preuzmu punu odgovornost za sudbinu svoga naroda i ulogu  odgovornih vođa  u iznalaženju odgovora na realna pitanja vremena i alternativa za izlazak iz stanja neizvjesnosti i straha od  ponavljanju zločina i genocida.

Konačno se moramo suočiti sa vlastitim zabludama, iluzijama i naivnostima, takođe.

Da, istina je, naša civilizacijska i demokratska  nadmoć jeste istrajnost u uvjerenju da je zajednički život ljudi bez obzira na rasne, vjerske i etničke razlike moguć, da je to pouzdan temelj prosperitetne države i društva Bosne i Hercegovine, sastavni dio kulture života i običaja,  i da je to temelj koji je bio i jeste garancija mira za svakog pojedinca ove napaćene zemlje. Mi moramo snažnije iskazivati takvu odlučnost bez obzira na stalne nasrtaje i podrivanja onih profašističkih snaga koji bi rušeći tu kulturu zajedničkog života htjeli da uništite samu državu Bosnu i Hercegovinu. Mi moramo izbjeći zamku izolacionizma koja nam je namjenjena,   izolacionizma koji je toliko puta u prošlosti bio razlogom nestanka i većih država i naroda koji mu se nisu znali na vrijeme oduprijeti.

Naša inteligencija i političke elite moraju započeti novi način govora i promišljanja realnih okolnosti, očuvanja i razvoja države BiH. Treba hrabro izići iz zamki nametnute  frazeologije uspostavljene Dejtonskim sporazumom, čak i po cijenu da za to u početku ne bude dovoljno razumijevanja. Ako skoro dvadeset godina pouzdanja u evropski recept integracija ne daje rezultate, nego naprotiv u rezultatu sve više jača snage separacije i podjele BiH na način zacrtan ratnim ciljevima, onda moramo bez ideoloških predrasuda potražiti saveznike u drugim dijelovima svijeta. Zašto ne i Rusije, i Kine, i arapskog svijeta, i svih onih koji mogu biti garanti naše državne stabilnosti i suvereniteta.

Lekcija koju smo dobili Rezolucijom Evropskog parlamenta od 7. Februara nije otplovila sa poplavama niti izgorila sa paljenjem Predsjedništva BiH i drugih simboličkih sjedišta vlasti u jednom dijelu Federacije. Snage separatizma i podjele Bosne i Hercegovine ulaskom susjednih zemalja u EU putem njihovih poslanika u Evropskom parlamentu  stiču legitimitet i legalitet u BiH, dok se snage integracije i pune ravnopravnosti svakog građanina na cijeloj teritoriji BiH destimulišu i eliminišu floskulama o unitarizmu. Proizilazi da je etnounitarizam poželjan i opravdan za te euro demokrate kao i njegove posljedice u bestidnoj destrukciji i razaranju države BiH i njene najosnovnije funkcionalnosti. Zemlje akteri ratnog razaranja i paternalizma  nad BiH jesu nagrađene evropskim integracijama, zemlja žrtva njihovog nasilja sve više biva kažnjavana.

Čak i neodlučnost i stalna uslovljavanja  integracija BiH u NATO, koje su žrtve iskreno prihvatale kao racionalan i razuman put stvaranja sigurnosnog kišobrana u očuvanju mira i suvereniteta BiH, mora biti stavljen u kritičku opservaciju odgovorne politike i savremenih društvenih nauka. Ispunjavanje uslova za NATO i druge integracije postale su moćno sredstvo snagama separatizma da se one nikad ne ostvare. Ne možemo dalje živjeti u svojoj zemlji u uslovima stalne strepnje od njenog cijepanja sa svim posljedicama koje smo preživjeli i u logorima i drugim stratištima politike teritorijalnog osvajanja u interesu susjednih zemalja.

Naše stanovništvo ne smije i ne može dalje živjeti u strahu od novih ratova kao posljedice već otvorenih i javno iskazanih namjera podjele i otcjepljenja, i činjenja BiH nemogućom državom. Odgovorna politička elita mora u datim okolnostima imati jasan i racionalan odgovor. Međusobna stranačka podmetanja i kriminalizacija drugog jeste sredstvo zbunjivanja masa i osvajanja vlasti, ali nisu odgovor na stanje kojemu ne trebaju pseudo mišljenja politikanata već racionalna aktivnost odgovornih državnika. Stvaranje bar „odozdo“ aktivnog sistema samozaštite stanovništva za sve vanredne okolnosti, pa i za očuvanje mira,  jeste izraz nužnosti u kojima se nalazimo, a političkim strankama sigurnosno pitanje mora biti jedno od prvorazrednih političkih odrednica koje trebaju vrednovati glasači.

Slijedstveno tome, mi moramo stvarati opštenarodni Pokret otpora destrukciji Bosne i Hercegovine u svim njenim segmentima – od nauke i kulture do politike i ekonomije, izvan i mimo stranaka i zajedno sa svima onima koji mu trebaju i moraju  pripadati kao pojedinci ili organizacije.

Neće nas budućnost pitati da li smo riješili dilemu oprostiti ili zaboraviti, ona će nas samo mjeriti po tome šta smo učinili da se genocid i destrukcija države ne ponove.

Još jednom želim izraziti ispred Kruga 99 rahmet i sućut za 371 ubijenog u logoru Keraterm i saosjećanje u boli 3000 zatočenika i njihovih porodica i prijatelja.