Plenković – kolonizacija BiH
SAOPŠTENJE KRUGA 99
Vjerovatno u BiH ne postoji čovjek, izuzev fašista i impotentnih cinika, koji nije osjetio lično poniženje i zgražanje zbog postupka Plenkovića prilikom posjete Delegacije EU Sarajevu.
Umjesto predugo očekivanih riječi i konačnog izvinjenja za UZP i prihvatanja odgovornosti Republike Hrvatske na otklanjanju političkih, materijalnih i moralnih posljedica koje su nastale UZP-om, Plenković kao neki kolonijalni izaslanik, dijeli osione lekcije slobodnim građanima BiH o tome kako su glasali i kako glasaju.
Ni današnja Hrvatska, ako je suditi po njemu, nikako da odbaci kriterij plemenskog srodstva pri glasanju, i nastavlja to nametati politički i demokratski prosvijećenom narodu koji svoj glas daje na osnovu prava i zakona. Plenković se tako nastavlja smijati u brk i onima sa kojima je došao u Sarajevo, a koji nikada ne bi mogli ni biti izabrani na pozicije sa kojih nam se obraćaju da su i sami birani po toj Plenkovićevoj (neevropskoj) matrici.
Oprez Premijera Nizozemske vrijedna je najveće pažnje i poštovanja zbog očitog uočavanja zamki danajaca koji bi da u oblandi „najvećeg prijatelja“ za EU integracije, nametali faktičku i trajnu kolonizaciju BiH. Časnija je Ruteova namjera, koji prihvata djelić odgovornosti vlastite zemlje u prošlosti, od zavodljivih fraza Plenkovića koje mogu zavesti, ko guske u magli, samo naivne i neosviještene. Nizozemska insistiranjem na ispunjavanju kriterija direktno pomaže izgradnji moderne i demokratske Bosne i Hercegovine, dok sa druge strane Hrvatska na sve načine želi potčiniti Bosnu i Hercegovinu sebi i svojim UZP politikama i time nas trajno odvojiti od EU integracija.
Politički su očito nepromišljene geste EU da njeni zaslanici dolaze u kapacitetu delegacija sa akterima čije namjere nisu evropske, već kolonijalne. Ironično bi izgledalo demagoško objašnjenje kako su doveli „najvećeg prijatelja BH“, ili pak da nisu znali realpolitičku recepciju nasljednika politike Franje Tuđmana u savremenom obličju. Zar stvarno neko misli da su Bosanci i Hercegovci, kao samosvjesna nacija, tako naivni da ne vide kako će Hrvatska i njena UZP družina ucjenjivati Bosnu i Hercegovinu prilikom eventualnih pregovora o svakom od 6 pregovaračkih klastera, te na taj način nastojati da trajno riješe pitanje Kostajnice, Trgovske Gore, nezakonitog korištenja hidro-potencijala Buškog jezera, nedozvoljavanje Bosni i Hercegovini da ima granicu na moru. Najzad tu je i pitanje izmjena Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje, zajedno sa svim predhodnim pobrojanim, nastoje riješiti u korist Hrvatske i na štetu Bosne i Hercegovine. Plenkovićev lažni entuzijazam, zapravo, ima te i samo te ciljeve.
Plenkovićevo demoniziranje Komšića radi koloniziranja BiH, neće proći. Njegovi glasači nisu muslimani, ni Bošnjaci, već politički prosvijećeni i demokratski kapacitirani građani BiH. Odvratno svođenje Bošnjaka na religijsku grupu, otupljivanje njihove političke volje posjetom reisu Kavazoviću, ne mogu prikriti strah i bijes od sve jače bosanske nacionalne, državotvorne samosvijesti. Lekcije iz 2. svjetskog rata, pogrešne procjene iz posljednjeg rata, današnji pokušaji izolacije čitavog jednog naroda od vladavine prava i demokratskih standarda, sve su to lekcije koje ako do sada nisu naučene, onda će biti naučene u novim transportima u tuđinu, sa usputnom stanicom na Obonjanu i sličnim sabirnim logorima.
Zato poruka Plenkoviću, i bilo kome ko dolazi iz Hrvatske u svojstvu izaslanika: priznajte posljedice UZP-a i dajte bar mali doprinos na otklanjanju posljedica UZP-a na državu i društvo BiH, da bi iskren dijalog bio moguć i da bi se osnažila prirodna ljudska težnja da se prijateljsku gestu prihvati. Nije uspjelo Mačeku, nije uspjelo Tuđmanu, neće ni Plenkoviću razoriti Bosnu!
Željko Komšić nije savršenstvo, ali je nesporno čovjek časnih namjera prema svojoj domovini. Mogu mu se prišivati stotine mana, kao i svakom čovjeku, ali se jedna vrlina ne možete poreći: odanost domovini i svim njenim ljudima, građanima Bosne i Hercegovine. Projekcija stvaranja i poticanja mržnje između ljudi i naroda u BiH nije dala očekivane rezultate. Jasno je da je mržnja prema fenomenu Komšić u ravni tog neuspjeha. Sa Draganom Čovićem bi zacrtani rezultat bio izvjestan. I pored sve kuknjave kako da konačno proizvede, kao nekad, ISIL-ovce i muslimanske fanatike, iako se ovdje zapravo radi o demokratski uobličenoj samosvjesnoj bosanskohercegovačkoj naciji.
Previše je iskrene, nepatvorene ljubavi bilo prema hrvatskom narodu, posebno u pojedinim krajevima Bosne, da bi se sada imalo grizodušja. Ali, bilo je toliko i podmuklih udaraca sa Pantovčaka, sve u ime tog naroda, da bi oni danas bili zaboravljeni. Bosna pripada svim njenim građanima, ma kako se zvali, i kome bogu se molili. Pustite Bosnu konačno da na miru gradi odnose po mjeri i pravima svakog čovjeka, po uzoru na demokratski svijet.
