Gašenje Gaze – “odvijajući genocid” i istrebljenje glasova za istinu
| Krug 99 (Circle 99) Sarajevo, Bosna i Hercegovina 22. decembar 2023-50 Gašenje Gaze – “odvijajući genocid” i istrebljenje glasova za istinu Najmanje 20.000 Palestinaca je ubijeno u izraelskim napadima od 7. oktobra. Izrael saopštava da je na njegovoj strani blizu 1140 mrtvih. U Gazi je ubijeno više od 8000 djece. Preko 25 000 ostalo je siročadi. Nema pouzdanih podataka koliko je djece ranjeno i koliko će ih ako prežive ostati trajni invalidi. UNICEF saopštava da je prisilno raseljeno preko 1,5 miliona Palestinaca, od toga više od pola su djeca. Nepoznat je broj zatrpanih koji su ostali pod ruševinama. U Gazi ginu svi, djeca, žene i muškarci, ove posljednje se često zaboravlja kao da se implicira da su svi muškarci ne-civili i ostavlja prostora za podrazumijevanje da su pripadnici Hamasa. Uz osudu svih terorističkih akcija Hamasa protiv civila Izraela osvrnut ću se na posljednje događaje u Gazi od oktobra i početka posljednje agresije i, kako su to nazvali stručnjaci UN-a, genocida koji se odvija pred našim očima. I naravno onoga što j neminovno vezano u sve ovo, a to je narativ i propaganda koja se također odvija pred našim očima kroz medije. Samer Abudaqa, civil i snimatelj mreže Al Jazeera nedavno je ubijen u izraelskom napadu u Gazi. Samer je nakon teške povrede umro ne dočekavši spasilačke ekipe koje su 5 sati u dolasku sprečavale izraelske snage. Samerovih četvero djece ostaje bez oca. Naša mreža i profesija ostaje bez posvećenog kolege, vrijednog i izuzetnog čovjeka. On je 89 novinar koji je ubijen od početka napada na Gazu. Al Jazeera zahtjeva istragu i kažnjavanje odgovornih za ubistva novinara, slučaj se prosljeđuje međunarodnom kaznenom sudu. U istom napadu koje Al Jazeera ocjenjuje namjernim ciljanjem novinara mreže i njihovih porodica, ranjen je i Wael Al-Dahdouh, šef AJ dopisništva. Wael će ući u novinarske primjere, koje teško da je teorija mogla predvidjeti pa niti usvojiti standarde o tome. Činom i riječima nakon sahrane 12 članova svoje porodice, među kojima su i njegova žena i njegova djeca koji su usmrćeni u izraelskom napadu, Wael ne izražava ni mržnju niti poziva na osvetu, samo kaže: “Ovo je sramota Izraela, moj glas i glas Al Jazeera-e će nastaviti da govori istinu, ovo me neće spriječiti da radim svoj posao. Idem sada jer me očekuje LIVE izvještavanje. “ Desetine novinara je ubijeno od 7. oktobra u izraelskim napadima. Za samo dva mjeseca znatno više od broja ubijenih novinara u dvije decenije Vijetnamskog rata! Mnogi od njih usmrćeni su ciljano. Eliminacija onih koji pronose istinu traje dugo i još prije nego što je prošle godine ustrijeljena Shireen Abu Akleh koja je 25 godina radila kao reporterka za Al Jazeeru. Ova poznata američko-palestinska novinarka ubijena je snajperom izraelskog vojnika dok je nosila istaknutu oznaku press i izvještavala o raciji na izbjeglički kamp Jenin. Za njenu smrt niko nije odgovarao. Pitanje je hoće li tako biti i za posljednja ubistva novinara u napadima na Gazu. Zastrašujući su uslovi u kojima rade preostale noviarske ekipe u Gazi. Al Jazeea-ini novinari i medijske ekipe u Gazi svakodnevno svjedoče o ciljanim ubistvima, napadima i direktnim prijetnjama njima i članovima njihovih porodica, uprkos tome nastavljaju sa izvještavanjem jer su među posljednjima tamo. Cilj je prenijeti istinu u svijet, bez njih se ne bi znalo o stvarnim događajima niti strahotama u Gazi. Fotoreportera agencije Anadolija, Mustafu Harufa, izraelski vojnici u petak, 15.12. su mrcvarili na ulici u blizini Al-Aqsa džamije u istočnom Jerusalimu samo zato jer je radio svoj posao. Tri libanonska novinara ubijena su 13. oktobra i 21. novembra u izraelskoj pucnjavi dok su snimali reportažu o napetostima na granici između Izraela i Libanona. Tada je ubijen novinar Reutersa Issam Abdalah, šest novinara, među njima i Al Jazeera-in, je renjeno u direktnom napadu iz tenka, svi su imali obilježja press. HRW, Amnesty International, AFP, Reuters zajednički su istražili i zaključili da je riječ o namjernom napadu na medije. Reporteri bez granica, HRW i AI pozvali su na zvaničnu, nezavisnu i nepristrasnu međunarodnu istragu o mogućem ratnom zločinu Izraela protiv sedmorice novinara. Do danas o tome ne znamo ništa. Ukupnom zbiru poginulih novinara treba dodati i ubijena četiri izraelska novinara u prvim satima napada Hamasa 7. oktobra. Christophe Deloire, generalni sekretar Reportera bez granica, u svom apelu ukazuje da su novinari u Gazi, palestinski novinari, bukvalno zatvoreni u tom pojasu bez ičega. S druge strane, ono malo novinara koji su uspjeli ući u pojas Gaze bili su povezani s izraelskom vojskom i podvrgnuti strogim ograničenjima u izvještavanju. Gaza ne smije postati informaciona crna rupa i ne smijemo rizikovati da se glasovi iz Gaze ugase, poručio je Deloire i pozvao na hitno otvaranje prelaza Rafah i puštanje medija u to područje. Na sastanku u Bijeloj kući 21. novembra, RSF pozvali su visoke zvaničnike Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD da učine više na zaštiti novinara u Gazi. Do danas ni o ovome ne znamo ništa. Novinari se u Gazi ubijaju više od jednog dnevno. U 2023. godini ubijena su 94 novinara do 17.12., više od 70 posto usmrćeni su u Gazi. Osuđujući ubistva i kontinuirane napade na novinare, i Međunarodna federacija novinara (IFJ) pozvala je na hitnu istragu. Do danas ni o ovome nema više informacija. Izraelska nevladina organizacija objavila je 9. novembra nedatiranu fotografiju na kojoj se vidi freelance novinar sa vođom Hamasa, a fotografiju je popratila člankom koji dovodi u pitanje integritet fotografa i integritet 5 drugih novinara koji rade za @apnews, @reuters, @nytimes i @cnn. Članak je implicirao da su novinari koji rade u Gazi unaprijed znali za napad Hamasa 7. oktobra. Te tvrdnje, bez ikakvih stvarnih činjenica otvorile su svojevrstan slobodan lov Izraela na novinare u Gazi. Od prvog dana pokrenuta je kampanja lažnih vijesti, dezinformacija i manipulacije vezano uz posljednje događaje u Gazi. Izraelske vlasti su prešle od tvrdnji da ne mogu garantirati zaštitu novinara u Gazi do prijetnji smrću novinarima koji prate agresiju na osnovu sumnji koje do sada nisu potkrijepljene argumentima ili dokazima. I još k tome pokrenuta je kampanja ciljanog odstranjivanja novinara. Internacionalna novinarska udruženja osudila su ove izjave i ponovili su da je ciljanje na novinare koji prate sukobe – ratni zločin. Sve je više zahtjeva da se istraže ratni zločini za koje se sumnjiči Izrael, ne samo zbog ubistava novinara, nego zbog masovnih ubistava u širokom spektru djelovanja protiv civila, od neelektivnih bombardovanja, egzekucija, mučenja, prisilnog raseljavanja, izgladnjivanja, uskraćivanja vode i energije, isključenja interneta i komunikacija, Fake-War propagande… Na sve ovo 08. 12. Benjamin Netanjijahu kaže da „Istraživanje ratnih zločina Izraela predstavlja čisti anti-semitizam!“ The UN Human Rights Office poziva na hitnu istragu o „mogućem ratnom zločinu“ nakon što je primio informaciju o tome da su izraelske snage navodno ubile nenaoružane palestinske muškarce pred članovima obitelji u sjevernoj Gazi. Al Jazeera je razgovarala s nekoliko svjedoka i objavila svjedočenja o odvajanju civila muškaraca od žena i djece pred njihovo pogubljenje. Američki mediji, uz nekoliko izuzetaka, odbijaju ozbiljno se pozabaviti jednim od najvažnijih pitanja o aktuelnom izraelskom ratu u Gazi, koje glasi: Čini li Izrael genocid protiv Palestinaca u opkoljenoj enklavi i je li SAD saučesnik u ovom najgorem od ljudskih zločina? Američki, a dobrim dijelom, i mediji u zemljama EU očigledne postupke etničkog čišćenja i prisilnog raseljavanja u Gazi nazivaju „evakuacijama“ i tvrde da se Izrael nastavlja braniti od terorizma, iako on nastavlja terorizirati milione civila koji žive pod njegovom okupacijom. I upravo tako se signalizira Izraelu da može nastaviti svoju ubilačku groznicu nekažnjeno, a američkoj administraciji da neće odgovarati za svoje saučesništvo. Medijska kuća sa sjedištem u SAD, progresivni Prism, objavljuje kako „kroz novinarske trikove među kojima su upotreba pasiva, promjenjljivih naslova, lažne ravnoteže i mita objektivnosti, reporteri širom SAD-a daju podstreka genocidu koji njihove redakcije odbijaju priznati“. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. jasno definiše šta je to genocid i to je upravo ono čemu svjedočimo u Palestini danas. Vodeći stručnjak za pitanja genocida Raz Segal, izraelski historičar, nedavno je izjavio kako je jasno da Izrael u Gazi vrši „školski primjer genocida“. Centar za ustavna prava (CCR), progresivna neprofitna pravna zagovaračka organizacija, objavio je svoju pravnu analizu američkog saučesništva u „izraelskom genocidu koji je u toku“ nad Palestincima u Gazi. Potom je 3. novembra, zajedno sa pravnim neprofitnim organizacijama Palestine Legal i National Lawyers Guild, CCR svoj slučaj predstavio direktno Kongresu; obavijestio je zastupnike da bi se, ako glasaju za slanje paketa pomoći Izraelu „mogli suočiti sa krivičnom i građanskom odgovornošću za pomaganje i podsticanje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti“. Organizacija je zatim otišla korak dalje i i 13. novembra je podnijela tužbu koja uključuje šest američkih i palestinskih tužitelja, optužujući predsjednika Joea Bidena i njegove državnog sekretara i ministra odbrane da omogućavaju izraelski genocid. Nažalost u našoj regiji, u Bosni i Hercegovini posebno, nismo čuli toliko glasnog priključivanja apelima za zaustavljanje ubijanja i činjenja potencijalnih ratnih zločina, ili genocida, iz ovdašnjih novinarskih organizacija, od pojedinih novinarskih autoriteta, poznatih imena, sa katedri, pa niti medija ponaosob. A mi bi smo itekako trebali znati, bez puno kalkulisanja, kolika je važnost novinarskog izvještavanja u ratom zahvaćenom području. Mi smo u ovoj zemlji prošli kroz tešku bitku dokazivanja stranim medijima, i inostranoj javnosti, da ovdje ginu civili, da se ovdje nije vodio građanski rat i da nas ne tretiraju kao brojke ili jednako onima koji čine genocid. Trebali su mjeseci i godine rata da se taj narativ pomjeri. A mi nismo bili daleko od srca i od očiju, ginuli smo – kako su to često ponavljali u medijskim izvještavanjima – u srcu Evrope, mi nismo imali izražena rasna razlikovna obilježja, nismo govorili ne-evropske jezike, nismo bili dehumanizirani decenijama, pa je ipak bilo teško proći taj put. Ovdje vlada svojevrstan muk umotan u isprazne floskule i bez stvarnog svrstavanja uz žrtvu i uz profesionalce koji danas brane obraz medija uopće, obraz koji je u BiH u određenoj mjeri uprljan višedecenijskim odstupanjem od profesionalizma brojnih medijskih projekata i svojevrsnih medijskih gurua, neetičkim ponašanjem, neznanjem ili ne htijenjem da se zna, konformizmom i vrlo često površnim obrazovanjem. To u konačnici uzima danak u našem društvu, koje pored ostalog ima jako nizak procenat medijske pismenosti i kojem se serviraju često manipulativni medijski sadržaji, nedovoljno istraženi ili nepostavljeni u pravi kontekst. Svijet se suočava sa neviđenom, globalnom prijetnjom zbog dezinformisanja i manipulacije medijskim sadržajima, u vremenu smo kada, pored „starih“ do sada poznatih metoda, Artificijelna inteligencija omogućava, do sada nezabilježeno, širenje lažnih – ne samo vijesti, nego kompletnih konstrukcija, likova, pojava, audio i video postavki posve korenspondirajućih stvarnom. Dok se ne utvrdi da li je to konstrukcija ili pak izvorni sadržaj, šteta može biti ogromna. U tom međuprostoru ginu ljudi! Jer koristi se svaki vid obmane za opravdati zločin, svakodnevno se ubijaju civili dok izraelski i mainstream zapadni mediji pokušavaju cijela društva i svijet držati zarobljenim pitanjem – zar se mi ne borimo protiv Hamasa? Ne propitujte – to je antisemitizam!? I povrh svega zasjenjuje se danas odvijajući genocid sjenima holokausta čineći tako žrtvu Jevreja Iz Drugog svjetskog rata taocem današnjeg cionističkog establišmenta. Slučaj Mashe Gessen, rusko-američke autorice, koja je potomak Jevreja ubijenih u holokaustu, svjedoči dijelom toj zapanjujuće uspješnoj jednostranoj manipulativnoj retorici i posljedicama koje proizvodi. Gessen je dobitnica ovogodišnje Hannah Arendt nagrade čija svečanost j eprvobitno otkazana jer je Gessen u svom eseju „In the Shadow of the Holocaust – How the politics of memory in Europe obscures what we see in Israel and Gaza today“, Gazu usporedila sa jevrejskim getima iz nacističke ere. https://www.newyorker.com/news/the-weekend-essay/in-the-shadow-of-the-holocaust Ovaj svojevrstan “debakl Arendt nagrade” nije izazvao medijsku lavinu, naprotiv, Mashu Gessen nije nazavo niti jedan njemački novinar za komentar o ovome. Iz SAD bio je samo jedan tog dana. I tako dolazimo do ključnog upita – koliko su danas novinari, autori, misao, informisanje i mediji uopće slobodni u ostatku – izvan Gaze – tzv. slobodnog demokratskog svijeta. Ako se nije dozvoljeno javno propitivati današnje ponašanje nekadašnje žrtve onda smo svi osuđeni na nepregledni ciklus ponavljanja uloga – nekadašnja žrtva postajat će zločinac i obrnuto. Dok mediji ne počnu otvoreno, argumentirano i bez unaprijed istaknute pristrasnosti, isticati da pozicija žrtve nekad, ne abolira tu žrtvu od svega što čini nakon toga, a pogotovo ne od zločina, od ratnog zločina nikako.To je svakako primjenjivo i na agresore koji su činili zločin nad Bosnom kroz devedesete. Mediji su, vidimo, u samoj osnovi razumijevanja današnjeg svijeta. Vidimo polarizaciju koja je izvela na čistac duboku kontrolu, pritiske i suspenziju svih onih koji nisu dio narativa utemeljenog establišmentom, država i vlada zapadnog svijeta, Izraela svakako. Pojedinci koji nisu novinari i ne rade u medijima, a dio su javne sfere i aktivno grade javno mnijenje kroz svoje angažmane, posebno na društvenim mrežama, svjedoče i prijavljuju sve više i više pojava opresije određenih platformi ukoliko dijele sadržaje ili postavljaju svoje u kojima su vidljivi propalestinski stavovi ili suosjećanje sa žrtvama u Gazi. U novom izvještaju Human Rights Watch (HRW) navodi se da Meta, koja upravlja Instagramom i Facebookom, sistematski cenzurira sadržaj o Palestini na svojim društvenim mrežama. Izvještaj na 51 stranici, “Metina prekršena obećanja: Sistematska cenzura palestinskog sadržaja na Instagramu i Facebooku”, koje je u 22.12.2023. objavio HRW, “dokumentira obrazac neopravdanog uklanjanja i potiskivanja zaštićenog govora, uključujući mirno izražavanje podrške Palestini i javnu raspravu o palestinskim ljudsima pravima. “Metina cenzura sadržaja koji podržava Palestinu još više vrijeđa u vrijeme neizrecivih zločina i represije koja već guši izražavanje Palestinaca”, rekla je Deborah Brown, vršiteljica dužnosti suradnice direktora za tehnologiju i ljudska prava u HRW-u. Takvi su primjeri brojni, masovni, korisnici njih na hiljade prijavili su slučajeea u kojima su sadržaji ili pokazivali grešku prilikom postavljanja i dijeljenja, na Facebooku, Instagramu TikToku ili X, Youtubu. Bilo da je riječ o fotografijama, pisanim sadržajima, video ili audio zapisima, objave sa tzv „propalestinskim“ stavovima objavljivani su, ali njihov doseg, njihova vidljivost je znatno smanjena ili je uopće i nema. Ta pojava, ovako masovno do sada nije provedena od, prije svega, kompanije Meta, ali tome se priključilo i niz drugih pružatelja sličnih usluga na internetu. Ovaj vid cenzurisanja i suspendiranja širenja informacija je veoma sofisticiran, algoritamski je postavljen da vlasnik sadržaja u početku i nije svjestan da je pod suspenzijom jer on dijelom neometano dijeli svoje objave, no izvjesno je da nema doseg, da nije vidljiv nikome od svojih pratitelja – a da zapravo to ne može jednostavno dokazati – jer je pod Shadowbanning-om. Ovo je prvi put da je Shadowbannig ovako masovno primijenjen kao metod kontrole javnog govora i slobode izražavanja u zemljama naprednog zapadnog svijeta. Preko određenih profila koji su postavljali palestinske zastave, ili samo dijelili slike ubijenih civila u Gazi, stavljane su oznake – teroristički sadržaj i određene su im suspenzije zbog tzv. govora mržnje. Desetine hiljada je primjera Shadowbanning-a. Cenzura i opresija nad slobodom govora nikada nije bila ovako sofisticirana, ovako masovna i ovako primjenjena. Onaj koga se cenzurira u početku nije svjestan da se njegov glas ne čuje. To je krajnji doseg cenzora, da opresija bude takva da ju se i ne primjeti. Cenzura i dezinformisanje javnosti postalo je u ova dva i po mjeseca ključni alat u online ratu vezano uz Gazu. Izraelska propaganda računala je na mogućnost upravljanja medijima i online sferom po već oprobanom metodu širenja lažnih i manipulativnih sadržaja, izostavljanjem konteksta i zastrašivanjem, ne samo svojih građana nego i građana u ostatku svijeta, islamofobijom i terorizmom radikalnih grupa, pokušavajući svoje djelovanje prikazati samo kao odbranu u ratu protiv Jevreja. I pored masovne kontrole i zabrana, cenzure i shadowbenninga, pokušaja pinkwashinga kroz, na primjer, širenje slika svoje vojske koja uživa i zarukama istopolnih parova da bi se pridobila naklonost zapadne javnosti, uprkos svemu tome, naišlo se na otpor javnosti i znatno odbacivanje takve manipulacije. Tome su se oduprle i brojne jevrejske organizacije i grupe koje ne žele da ih se identificira sa politikom zločina koja Izrael provodi u njihovo ime. Agresivna propaganda počela se urušavati nakon okrutnog govora mržnje zvaničnika te države na pitanje o ubijenoj djeci i civilima u Gazi, poslije hapšenja i ponižavanja pohvatanih stanovnika Gaze u izbjegličkim skloništima, nakon odvođenja ljekara iz bolnica, zatrpanih živih, bolesnika. Proteklih sedmica objavljeni su brojni snimci masovnog razaranja i rušenja stambenih četvrti, raskomadanih tijela, bolnica, škola, fosfornih bombi, novorođenčadi ostavljene da umiru sami i polako, izrugivanja patnjama žrtava koje su ostavili bez vode, struje, hrane i domova, tenkovskog gaženja palestinskih grobalja, narativ izraelskog vodstva postao je pretežak i za inače naklonjenu zapadnu javnost. Nakon razotkrivanja laži o navodno obezglavljenoj izraelskoj djeci koju je iza sebe ostavio 7. oktobra Hamas, pa preko ismijanih tzv. dokaza izraelskih vojnika da su na zidovima bolnice našli spiskove Hamasovaca, a u stvari su na arapskom ispisane smjene medicinskog osoblja, do rušenja bogomolja i skrnavljenja istih, ubijanja sklonjenih kršćanja u okrilju crkava…Izrael je koristio sva sredstva propagande i ponižavanja kao psihološkog oružja protiv Palestinaca. Izrael očito nije imao u vidu da će u jednom trenutku prosječnom zapadnjaku to postati neprihvatljivo gadno i da će milione ljudi navesti na propitivanje proteklih 75 godina izraelskog narativa koji maskira teror i nasilje. Odlučujuće u bitci u ovom propagandnom izraelskom pohodu na medije upravo jeste bilo izbjeći pitanje šta je bilo prije 07. oktobra. A tu bitku su izgubili očito, prije svega kod mladih, onih koji danas imaju 20-35 godina, mladih ljudi u evropskim zemljama i SAD—u, koji znaju puno o društvenim mrežama a premalo su znali o izraelskom aparthejdu, okupaciji, kolonizaciji i decenijskoj opresiji, i da nije bilo Gaze danas vjerovatno bi u velikom broju slučajeva tako i ostalo. No sada vidimo pokrenute mase mladih koji posvećeno pišu o tome, svjedoče, dijele svoje misli, svoje spoznaje, izlaze na proteste iz dana u dan, revolucionarno su posvećeni širenju istine, propalestinski su orijentirani i protive se mainstream medijima i establišmentu svojih država. Jer to je njihov vid generacijskog otpora establišmentu, uopće globalnim trendovima uskraćivanja sloboda pod maskom zaštite i sve prisutnijoj kontroli i manipulaciji ličnim stavovima. Taj vid otpora e sada izliva poput lavine po univerzitetima i ulicama! U tom pokretu je široka lepeza grupa i pojedinaca, ne samo mladih, koji su u žrtvi Palestinaca pronašli poveznicu sa opresijom nad sopstvenim identitetima, bilo da je riječ o grupama manjinskih naroda, o jevrejskim organizacijama, vjerske ili svjetovne orijentacije, anti-cionistima ili anti-globalistima, LGBT populaciji, afroameričkim udruženjima, feminističkim pokretima, radničkim i ljevičarskim strankama, ekološkim aktivistima, sindikatima, marksistima i anarhistima. To je narastajuća javnost, koja je u ova dva mjeseca, od pojedinačnih i jedvačujnih glasova na globalnoj sceni, preralsa u talasa koji je u stvarnosti spreman bojkotom narušiti poslovanja velikih kompanija ili ih pritisnuti da odustaju od sponzorstava izraelskim interesima. Polarizacija u odnosu građana i njihovih vlada odavno nije bila vidljivija na ulicama gradova od Islanda do Australije. Danas imamo preko 90 % vlada i establišmenta zapadnih zemalja koje stoje uz Izrael, a vidljivo preko 50% , a po nekim izvještajima i do 90% javnosti u tim zemljama koje imaju drugačiji stav, i žele zaustavljanje napada na Gazu i zaustavljanje dehumanizacije Palestinaca. Američki univerziteti Ivy Legaue, ali i drugi, danas su poprište žestokih okršaja narativa o Izraelu i Palestini. Najglasnije su u zahtjevima za zaustavljanje napada na Gazu i za spas Palestinaca svakako dvije organizacije koje djeluju združeno: Students for Justice in Palestine i Jewish Voice for Peace koje su se našle na udaru suspenzija i zabrana na Columbija univerzitet u i drugim visokoškolskim institucijama u SAD-u. Mnogima su zbog toga u pitanju nastavak studija, stipendije, stažiranja…Tu su i svjedočenja u Kongresu na koja se pozivaju dekani Harvarda i drugih univerzitetskih ustanova, traži se njihova ostavka, neki su i odstupili zbog pritisaka. Zbog zahtjeva da se reagira na pravi način kako se tvrdi u slučajevima „antisemitizma i anticionizma koji se širi fakultetima i koji dovodi u opasnost studente“ profesori i više osoblje tih institucija našlo se u sukobu sa zvaničnom politikom ili davateljima fondova i finasijerima programa. U međuvremenu. narasta i anticionizam i islamofobija, na studente palestinskog i arapskog porijekla je pucano, predavači su pod svojevrsnim javnim linčom ako ne osude propalestinske aktiviste. Dio političkih procjena i ispitivanja javnosti vezano uz ova zbivanja u Americi kaže da je ovaj pokret veći i od onog u vrijeme Vijetnamskog rata. Ali pitanje je koliko vas to zna, koji niste profesionalno involvirani u ovu sferu, malo rekla bih jer mediji nisu iz večeri u večer u kampusima diljem SAD gdje se pale svijeće na menori za Hanuku uz pjesme „from the river to the sea“. Sve što ćete pročitati i čuti u meanstream medijima o tome bit će tekstovi o porastu islamofobije i antisemitizma u kampusima i potrebi da se to spriječi, a svemu krive propalestinske poruke koje veličaju teroriste. U Evropskom parlamentu smo vidjeli gašenje mikrofona političarima koji ukažu na odgovornosti Evrope i pojedinih predstavnika EU, njihovoj dvoličnosti pristupa žrtvama rata, dostavi oružja i razlikama u ukupnom narativu o ratu u Ukrajini i u Gazi. Pred tim istim parlamentom u Strazburu održani su protesti zbog Gaze i stavova i postupaka zvaničnika EU, pojedini eurozastupnici su izlazili i obraćali se okupljenima kritikujući Eu zvaničnu politiku – koliko je bilo prikazanog sadržaja u medijima sa tog skupa – sjetimo se svakodnevnih izvještavanja i solidarnosti u evropskim institucijama i medijima na početku napada Rusije na Ukrajinu, proteste i razlike u odnosu na aktuelno u Gazi. Vidimo da velike medijske mreže prenose tačke gledišta Vlada koje Palestince tretiraju kao prijetnju čak i dok trpe genocid i dok su žrtve. To je razvijeno u ambijentu koji stoljećima gleda kroz kolonijalne i rasističke svjetonazore, tako da se nastavlja medijska dehumanizacija Palestinaca i njihove patnje uprkos svakodnevnim dokazima. Palestinci su stavljeni u poziciju nevidljivih, de legitimizirani su u mogućnosti da se brane, nemaju svoju zemlju, nemaju pravo legitimizirane zaštite. Njihovo jedino uporište danas zato jesu upravo mediji i zato je tako važna uloga medija koji daju glas onima koji ga nemaju, i zato se vodi tako snažna medijska bitka i online okršaji protiv isključivanja propalestinskog narativa. UN izvjestitelji sa terena u par dana prekida napada govorili su o genocidu koji se odvija pred našim očima, u javnom diskursu nema pomena optužnicama! Nema prave rasprave o ovome, nema odgovora, nema konteksta, ne čujemo ništa o istragama. Upravo traje depopulacija jednog dijela ljudskog roda masovnim egzekucijama sa najsavremenijim oružjima a to pokazuje tek nekolicina medija danas u svijetu. U otporu aparthejdu, cionizmu, neo-kolonijalizmu, rasizmu i općenito zlu koje se provodi nad palestinskim narodom posebno ističem – stoje i brojni Jevreji, organizirano ili kao pojedinci. Zbog prošlosti i obećanja „nikada više“ danas su na ulicama gradova diljem svijeta da kažu ne u naše ime i da se solidarišu sa palestinskim narodom, oni pišu o tome, predaju i gorljivo brane pravo Palestinaca na svoju državu. Isti ti Jevreji blokiraju institucije, prometnice, mostove, hapse ih i rastjeruju, njihov otpor je utoliko veći jer ni oni nisu medijski miljenici i optužuje ih se za antisemitizam. Organizacije poput njemačkeJudeishtimme/Jevrejski glas, Jewish Voice for Peace u SAD, Potomci žrtava holokausta, Neturea Karta International dokazuju da bratstvo među narodima ima uporište u stvarnosti, da nije riječ o jevrejsko-muslimanskom ratu. Oni možda najbolje svjedoče da je danas bratstvo nužno kao “bajt hemkadaš“ – na hebrejskom sveta kuća – za spas čovječanstva! Palestinci su danas David koji sa svojom praćkom stoji naspram Golijatu vjerujući da će ga poraziti i crpeći snagu iz te vjere, kamenčići kojima vitla jesu istina koju mediji iz Gaze donose do vas. *** Uvodničarka na sesiji „Bratstvo muslimana i Jevreja pod opresijom i aparthejdom“, Ermina Gakić-Kulenović, urednica vijesti na Al Jazeera Balkans i univerzitetska predavačica u oblasti novinarstva i medija *** Adil Kulenović, predsjednik |
| Association of Independent Intellectuals – Circle 99 (Bosnian: Krug 99), a leading Bosnian think-tank, was established in Sarajevo in 1993, in the midst of the Bosnian war (1992-1995), while the capital was under siege. Circle 99 provides a platform to bring together intellectuals of various professional and ethnic identities; university professors, members of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, artists, journalists, entrepreneurs, diplomats, and other prominent figures from Bosnia and from abroad. Multidisciplinary discussions and initiatives are held each Sunday throughout the academic year, in the form of regular sessions about politics, science, education, culture, economy, and other societal issues. The overall goal is to sensitize the public towards a democratic transformation, achieving and maintaining peace, and integration of modern Bosnia into the community of countries fostering liberal democracy. Circle 99 has been declared an organization of special significance for the city of Sarajevo. |
