Prilog raspravi o bosanskoj naciji iz ugla prava
Piše: Safet Pašić, ex-onbudsman za ljudska prava BiH
Sa pravnog aspekta osnovno pitanje je da li i danas postoji Bosanska nacija nakon agresije na RBiH?
Prema Ustavu RBiH i njenom Ustavno-pravnom poretku to je država isključivo građanskog tipa u kojoj su svi narodi i građani bili jednakopravni na cijelom njenom području. Taj ustavno-pravni poredak, prema Dejtonskom mirovnom ugovoru i dalje važi u svim svojim segmentima i u BiH dok Parlamentarna skupština drukčije ne odluči. To znaci da i u preoblikovanoj RBiH, sa novim nazivom BiH, i dalje važe svi propisi koji se odnose i na nacionalno pitanje dok Parlamentarna skupština ne odluci drukčije.
Osnovni propis koji se tiče ovog pitanja u RBiH nije postojao jer su postojali propisi ex Jugoslavije koji su nacionalno pitanje regulisali kao Jugoslovensko. Raspadom Jugoslavije raspalo se i nacionalno određenje, tako da je svaka novonastala država odnosno njeni građani automatski dobili i svoju nacionalnost, a u RBiH Bosanskohercegovačku nacionalnost. To je potvrđeno i novim preoblikovanom Ustavom RBiH u Ustav BiH u kojem se utvrđuje pitanje državljanstva (član I 7.). Na osnovu te odredbe doneseni su i propisi koji regulišu ovo pitanje, tako da u osnovnim ličnim dokumentima ličnoj karti i pasošu stoji jedina odrednica BiH i ništa drugo što bi asociralo na podjelu po etničkoj odnosno narodnoj odrednici. I Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama sadrži normu koja priznaje samo nacionalno pitanje državnog nivoa, a ne njenih etničkih grupa odnosno naroda koji u njoj žive, pa ni onih najbrojnijih.
Nažalost prilikom donošenja propisa o popisu stanovništva i nekih drugih propisa koje su donijele etničke stranke u Parlamentu BiH isforsirano je da se ugrade podaci i o nacionalnosti po etničkoj osnovi Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali. To je u mnogome doprinijelo i etničkoj podjeli BiH koja je trenutno na sceni. Ustvari, na taj način su verificirali trenutno stanje stanovništva na cijelom području BiH neovisno što znaju da nije implementiran Aneks VII- povratak u svoje domove. Ti propisi su neustavni, ali na žalost za pokretanje procedure ograničili su na veoma uzak krug osoba, uglavnom onih istih koji takve propise i donose.
No i pored toga kratkom analizom čak i preoblikovanog Ustava RBiH u Ustav BiH može se zaključiti da je i BiH država građanske opcije. Jedine institucije koje to nisu su domovi naroda odnosno vijeća u Rs. Međutim, te institucije namijenjene su radi zaštite vitalnih interesa naroda koji u njoj žive a ne za blokadu donošenja propisa i drugih odluka. U Federaciji je krug tih pitanja ograničen, ali na državnom nivou nije, što bi trebalo uraditi. Sve ostale državne institucije odlučuju prostom ili kvalifikovanom većinom, bez podjela po bilo kojem etničkom obilježju.
Kad je riječ o nacionalnom pitanju bitno je istaći i Presudu Ustavnog suda BiH kojom je utvrđeno da su svi narodi i građani u BiH ravnopravni na njenom cijelom području.
Bitno je istaći i normu ovog ustava (član VII 3.) prema kojoj funkcioneri imenovani u institucije BiH po pravilu trebaju odražavati sastav svih naroda u BiH, a ne samo “konstitutivnih”, kakvo je trenutno stanje. Sastav naroda treba tumačiti prema popisu 1991. ili 2013. godine.
Na osnovu svega navedenog, neovisno od istorijskog, sociološkog ili političkog aspekta, nesporno je da u BiH postoji samo jedna nacija, Bosanskohercegovačka ili skraćeno Bosanska, imajući u vidu da je prvi naziv uveden tek Berlinskim kongresom.
