DOMETI POSLJEDNJIH ODLUKA VISOKOG PREDSTAVNIKA

Očekivanja bosanske građanske političke javnosti da će svojim odlukama od 2.10.2022., u skladu sa redovnim ovlastima iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma (DMS), Visoki predstavnik Christian Schmidt otvoriti perspektive demokratske transformacije BiH, primjenom instrumenta evropskog javnog poretka iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, nisu se ostvarila. A posebno u provedbi Mišljenja Venecijanske komisije iz 2005 godine i Rezolucije 1513 EP, te presuda Evropskog Suda za ljudska prava kojima se nalaže da se etničko predstavljanje zamijeni građanskim, omogući efikasan način donošenja političkih odluka,  političke slobode i ravnopravnost svakog pojedinca.

Fokusom na jedan dio Bosne, entitet FBiH, uz izostavljanje drugog entiteta RS, nije moguće postići očekivani cilj donesenih i potrebnih mjera za deblokadu i  implementaciju izbornih rezultata, kao i trajno riješiti pitanje izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH bez reciprociteta sa entitetom RS u okolnostima postojećeg Ustava BiH, niti otkloniti mogućnost blokada državnih institucija i entiteta Federacije Bosne i Hercegovine.

Istina je da ove odluke čine pomak ka efikasnijem načinu implementacije izbornih rezultata i funkcioniranja institucija  FBiH, posebno sužavanja pitanja koja se odnose na tzv. „vitalni nacionalni interes“,  koracima ka rješenju način izbora delegata u skladu sa presudom Ustavnog suda BiH i proporcionalnoj zastupljenost tzv. „konstitutivnih naroda i ostalih“  u skladu sa etničkim sastavom stanovništva u svakom kantonu. 

Najveći nedostatak donesenih odluka je izračun u svrhu izbora delegata prema  posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, dok su za sve ostale izračune ostale na snazi ustavne odredbe na osnovu kojih se uzimaju podaci popisa iz 1991. godine. Ovim se  prihvataju rezultati politike etničkog čišćenja kao svršenog čina. Takođe, povećanjem broja delegata sa 17 na 23 efektivno se daje prednost kantonima u kojim su dominantno nastanjeni pripadnici  jedne etničke skupine. Dodatno, novi način raspodjele mandata za Dom naroda je učinio značajno nejednakim vrijednost glasa pripadnika određenih etničkih grupa.

Naročito su problematične promjene Ustava FBiH kojima se broj delegata potrebnih za predlaganje kandidata za predsjednika i potpredsjednika Federacije povećava sa 6 na 11, odnosno sa jedne trećine na skoro jednu polovinu. To će onemogućiti predlaganje kandidata iz kantona u kojima  određena etnička grupa nije  većinska. Manjkavost mjera je i u nedefinisanom  postupku imenovanja vlade FBiH ukoliko u datom roku Predsjednik ne izvrši imenovanje, niti je utvrđen rok u kojem Predstavnički dom mora potvrditi tu odluku, a načinom izbora predsjednika praktično se ograničava Predstavnički dom u imenovanju Vlade, odnosno premijera iz određenog naroda. Nije ni cjelovito riješen  način usvajanja zakona u Parlamentu  FBiH. Bez recipročne intervencije na Ustav Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na izbor i ovlaštenja predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, izbor i ovlaštenja Vijeća naroda RS, donesene odluke Visokog predstavnika otvaraju nepotrebne sumnje u konačne ciljeve i rezultate.

Razložno je pretpostaviti da je cilj Visokog predstavnika bio otkloniti blokade u  FBiH, ali je ovim odlukama trebao bar otvoriti proces implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na sve građane u državi. .

Objašnjenje kako Visoki predstavnik nema mogućnost mijenjati Ustav BiH koji je sastavni dio  DMS, ne stoji. Jer u Aneksu 10 DMS jasno je definisano da su se „stranke sporazumjele da provedba civilnih aspekata mirovnog rješenja  obuhvata veliki raspon aktivnosti uključujući nastavak pružanja humanitarne pomoći dok je god to potrebno, obnovu infrastrukture i gospodarsku obnovu, uspostavljanje političkih i ustavnih institucija Bosne i  Hercegovine, promicanje poštivanja ljudskih prava i povratak prognanika i izbjeglica te održavanje slobodnih i poštenih izbora prema rokovima u Aneksu 3 Općeg okvirnog sporazuma.“  Dakle, iako Visoki predstavnik ne bi mogao mijenjati Ustav u pogledu unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine, ali za osiguranje jednakih ljudskih prava ima i ovlaštenje i odgovornost.

Zaključeno je da je najveći domet posljednjih odluka Visokog predstavnika to što odlukama okončana kontraverzna rasprava na presudu „Ljubić“ i tzv. „legitimno predstavljanje konstituentnih naroda“.

Konačni sud o dometima i rezultatima donesenih Izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona daće proces implementacije Odluka te definisati razmjere i vidove reakcije građanske javnosti.

Uvodničar na sesiji je bio dr.sci. Enver Išerić, a moderator Bojan Šošić