Kulenović: Građanski otpor urušavanju BiH

U ovom vremenu teških političkih i sigurnosnih izazova za Bosnu i Hercegovinu govorićemo  o temi Građanski otpor protiv urušavanja države i mira u BiH. Naši uvodničari imaju moralni autoritet da govore o naslovljenoj temi,  naprosto iz razloga njihovih upornih ličnih zalaganja i predanog građanskog angažmana u zemlji i državama u kojima sada žive. Govoriće Dr. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, organizator protesta u Kanadi, Suad Đozić, član grupe Restart, organizator protesta u BiH, Meho Kapo, organizator protesta u Švedskoj, Sanjin Sinanović, član grupe Restart, organizator protesta u BiH i Dino Salihagić, organizator protesta u Briselu.

Želim im se zahvaliti koliko zbog prihvatanja našeg poziva toliko i namjere da i ovom sesijom animiramo cjelokupnu građansku javnost, bilo gdje da BH građani žive, na dizanju zajedničkog glasa i profiliranja fronta otpora protiv urušavanja mira i države BiH.

Htio bi istaći slijedeće:

Prvo, u krizna vremena polovina uspjeha jeste u odvažnost suočenja sa ključnim faktorima koji generiraju krizu, podjednako koliko i iznalaženje adekvatnih metoda, potrebnih sredstava, jasnih ciljeva i saveznika u savlađivanju krize. Najvažnija supstanca, uslov bez kojeg se ne može (condicio sine qua non), jeste narodna volja, ona narodna svijest o samome sebi, narodna samosvijest o državnom, nacionalnom biću i jasnim ciljevima iz korpusa ideala i standarda liberalne demokracije.

Građanski aktivizam, protesti, buntovi, javne manifestacije, čak i onda kada se fokusiraju na otpor konkretnom, pojedinačnom slučaju nepravde, ili na posebne sfere života u interesu zajednice, a pogotovo onda kada prijeti opasnost za opšte interese, razvoj i sigurnost države i društva, ne može imati rezultat bez javnog angažmana slobodnih pojedinaca u profiliranju narodne volje. Brojni su primjeri pada režima, diktatura, autokratija i nasilnika koje su urušili građanski buntovi, pogotovo onda kada se država i društvo nalazilo na ivici velikih izazova, katastrofa i razaranja. Uspjeh nije uvijek zagarantovan, ali je i privremeni neuspjeh moralna pobjeda. Sjetimo se samo protesta za mir pred sami rat 92-95 godine.

Drugo, u našim historijskim okolnostima moramo se suočiti sa pitanjem zašto još uvijek građanski buntovi, protesti i manifestacije jesu masovni i uporni samo u slučajevima pojedinačnih nepravdi, onih koje su nanesene pojedincima (slučaj Mrnjavac, Memić ili Dragičević, npr.)? Pa i kod otpora načinu rješavanja posebnih društvenih problema (nepravde prema borcima, obespravljenim radnicima, ekoloških i drugih problema).

Pitanje je, dakle, zašto su oni najmanjeg intenziteta i brojnosti učesnika  o opštim, temeljnim pitanjima društvene zajednice i razvoja države?

Da li je uzrok toga u vjekovima građenom podaničkom mentalitetu, pokornosti kao načinu opstanka unutar velikih imperija i hegemonijskih režima? Ili je značajniji faktor od toga snažnija religijska od političke, državotvorne svijesti i samosvijesti? Ili se uljuljkanost u poziciji žrtve, povjerenja i oslonac na kosmičku pravdu, faktor odricanja od slobode i odgovornosti za potentne inicijative i lični napor i zalaganje? Ili su posljedica nedemokratskog političkog poretka  – etno kolektivizma, političkog modela tzv. konstitutivnih naroda, -modela koji, kako god ga krečili, nužno diskriminira pojedinca, njegova politička i građanska prava, ostavljajući i pojedinca i društvo zarobljeno u okovima ovog specifičnog totalitarizma? I koje čak i građanske proteste i masovne  buntove  kanališe u okvire zamišljenih etničkih getoa!

Zbog toga su i rezultati protesta iz 2014. godine, koji su okončani anarhijom i paljenjem institucija države,  stvorile prema formama građanskog aktivizma štetan oprez i nepovjerenje prema mogućnostima utjecaja na fundamentalne promjene.

Treće, BiH se zaista nalazi u teškoj političkoj i sigurnosnoj krizi.

Agresija na Ukrajinu iznjedrila je spontanu solidarnost i javne proteste građana Sarajeva, ali i građana BiH u svijetu.

Ideološka i politička matrica koja se čita iz govora predsjednika Putina u slučaju agresije na Ukrajinu, izazvala je dodatnu zabrinutost za mir i stabilnost BiH. Ona je u osnovi identična kategorijalnom aparatu čelnika i Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini: nepriznavanje i odnos prema državnom suverenitetu Ukrajine, odnosno Bosne i Hercegovine, korištenje kvazi historijskih argumenata i hegemonijskih tumačenja  nastanka ili obnove njihove državnosti,  definisanje državnih subjektiviteta kao „vještačkih tvorevina komunista“, odricanje državotvornog političkog identiteta i negiranje posebnosti etničkih grupa, strategije državnog teritorijalnog ekspanzionizma i proširenja putem instrumentalizacije brige za položaj etničkih sunarodnjaka u susjednim državama, hegemonijskog vokabulara u cjelini, itd.

Riječ je o političkoj strategiji na urušavanju postojećeg internacionalnog poretka nastalog na vrijednostima liberalne demokracije i profiliranja novog, svjetskog poretka baziranog na pravu sile u cilju teritorijalnog etničkog zaokruženja na račun drugih država i suverenih nacija. To je doista novi imperijalizam čije su žrtve jesu i mogu biti postojeće suverene države, a ratovi ne tako neizvjestan metod. Da li će dugo građeni demokratski svjetski poredak poraziti snage ekspanzionističkog etno nacionalizma, od presudne je važnosti za mir i slobodan razvoj BiH i gradnju političkog sistema bosanske Bosne u interesu svakog njenog građanina.

Četvrto, jasno je da su sadašnje okolnosti najveći izazov za svakog državotvornog čovjeka BiH. Proces urušavanja države, vraćanje na stanje prije Dejtonskog sporazuma za mir u BiH, blokade institucija države, otvoreni ultimatumi radi činjenja ustupaka u cilju dalje etničke podjele i separatizma, ne daju dovoljno razloga za pouzdanje u stabilnost i mir.

Nevidljivi institucionalni odgovori pred izazovima sigurnosne krize samo čine stanje neplodnog iščekivanja težim. Zbog toga, prije nego što bude kasno, građanski protesti se čine nužnim korakom ka buđenju ne samo institucija već i građanskog otpora, ma gdje bili. Izazovi krize, čini se, konačno prevladavaju jaz između izbjeglih i raseljenih građana i onih u državi. Govoriti jedinstvenim glasom u zemlji i dijaspori u prilog očuvanja mira i demokratskom preobražaju BiH po uzoru na zemlje modernog demokratskog svijeta, jeste ključna tačka i oslonac našem pouzdanju.

Danas treba govoriti i o predstojećim građanskim manifestacijama povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, u Sarajevu, Tuzli, i velikom broju gradova u svijetu, ali i o već stečenim iskustvima te novim formama akcione saradnje i povezivanja.  

Adil Kulenović, 27. februar 2022. godine