Podrška da se akademiku Mirku Pejanoviću dodijeli Šestoaprilska nagrada za 2020. godinu
Podrška profesora Mustafe Spahića prijedlogu Asocijacije nazavisnih intelektualaca „Krug 99“ da se akademiku Mirku Pejanoviću dodijeli Šestoaprilska nagrada za 2020. godinu
Profesora Mirka Pejanovića poznajem skoro pa pola vijeka. Na prvom mjestu to je čovjek, što se kaže insan, u punom smislu riječi.
Kroz sve javne, društvene, političke i državne funkcije (član Predsjedništva RBiH u toku agresije) u svakoj situaciji i na svakom položaju osvjedočio se kako i u pojedinačnom i u posebnom i najopćenitijem pogledu prvo kao karakter i čovjek, patriota, pripadnik svoga, uz uvažavanje i priznavanje svakog drugog naroda, kao Bosanac i na kraju kao građanin svijeta i pripadnik sveljudske zajednice. Ono što je Bosni i Bosancima najpotrebnije: zdravo i normalno društvo, društvenost i društveno, a to je sveukupnost veza, odnosa, procesa, relacija, komunikacija, saradnje i solidarnosti među svim građanima i narodima tu i na tom planu akademik radi čitav život. Koristi sve svoje teorijsko znanje i praktično iskustvo da se ljudi kao ljudi, zato što su ljudi, neovisno od izvanjskih etičkih, nacionalnih i jezičkih razlika, zbog kojih pred Bogom neće odgovarati – za ljudstvo i karakter hoće, međusobno upoznavaju, približavaju, životnim situacijama prilagođavaju u svakom dobrom i korisnom djelu, udružuju, solidarišu i integrišu, a nikada ne asimiliraju jedni u druge.
Životno moralno-etički i teorijsko-spoznajni postulati i principi gledanja na odnose i veze među ljudima, bez obzira što nekada zna biti skupo i opasno, kod akademika Pejanovića su čvrsti i postojani kao Korintski stubovi, a to su: priznaje svakog čovjeka i svakog naroda, koegizstencija, maksimalna tolerancija, ravnopravnost svih građana u njihovim različitostima, sličnostima i specifičnostima a da pri tome uopće nisu suprotni i isključivi jedni drugima, integracija i akulturacija na svim poljima života koja donosi korist i prosperitet svima, a ne ugrožava ničije žiće i biće, što se sada kaže identitet.
Da ovo ne izmišljam, a svakako nemam imaginaciju i inspiraciju umjetnika, predočavam javnosti, intelektualnoj je to poznato, ali kako Hegel kaže filozofija se bavi poznatim stvarima, da je akademik profesor Pejanović autor sedamnaest knjiga, koautor dvanaest knjiga i autor sto pedeset radova o pitanjima nauke, obrazovanja i funkcionisanja i unapređenja rada lokalnih zajednica, posebno političke samouprave i društvenih odnosa u njima. Kao profesor, akademik Pejanović je bio mentor postdiplomskom studiju za jedanaest kandidata. To ga nije sprječavalo da bude i dekan, i prorektor i predsjednik Srpskog građanskog vijeća.
Posebna, tako nužna i potrebna tema o kojoj piše akademik Pejanović jesu teorijski radovi o razvoju državnosti BiH u 19. i 20.-om vijeku. U najkraćem, akademik Pejanović je čovjek, komunikator i intelektualac čiji je životni poziv briga o Bosni i njenim ljudima. Mada sebe smatram obaviještenim čovjekom, nisam znao da akademik Mirko Pejanović do sada, a zaslužuje je po nekoliko osnova, nije dobio Šestoaprilsku nagradu.
Zato, pri punoj svijesti, vruća srca i smirene duše svim svojim žićem i bićem podupirem i podržavam inicijativu i Prijedlog Asocijacije „Kruga 99“ da se ta nagrada dodijeli akademiku Pejanoviću za njegov znanstveni, teorijski, javni, politički i kulturni doprinos, ne samo Sarajeva, nego i BiH u cjelini.
Mustafa Spahić, Sarajevo
