Podsjećanje na raspravu o Strategiji razvoja nauke u FBiH za period 2011 – 2021. godina

Dr  Tarik Kupusović,  redovni profesor

Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu,  d. d. Sarajevo

M I Š L J E N J E o nacrtu Strategije razvoja nauke u FBiH za period 2011 – 2021. godina

Moto :   Mislim da su svi (budžeti) zakinuti! (Bajazit Jašarević, 3.1.'11.)

Strategija razvoja nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine, po naslovima i podnaslovima izgleda veoma pristojno, mada nekako šturo. Nema vizije, načela, smjernica, identifikacije stanja, …; Suštinski, napisana je u stilu „Tko troši naših 2 % ?“, odnosno obrazloženja hipoteze „novac koji bi trebao ići za istraživanje troše druge djelatnosti“ (str. 31). Strategija je dobrim dijelom samo obrazloženje zahtjeva za „dostizanje obima financiranja … (od 2 % GDP-a, koje) neće biti moguće na bazi povećanja budžeta niti jednog nivoa vlada, jer obim budžeta kontroliše i ograničava Međunarodna zajednica. To se može postići isključivo preraspodjelom potrošnje unutar budžeta ,… smanjivanjem drugih potrošnji, kako bi se postigao odnos koji je sada narušen“(takođe str. 31). Dakle, traži se 2 % GDP-a ili, (na strani 25) „cca 6 % budžeta“.

Pa, zar smo dotle došli, kakav je to dokument, kojim se taj zahtjev obrazlaže? Ukratko: nekonzistentan i tehnički nedorađen, sa izvrsnim dijelovima, ali manjkav u bitnim elementima, kao što su:

• Analiza postojećeg stanja naučnog rada;
• Višekriterijumska  analiza uspjeha i neuspjeha uključivanja naučne zajednice BiH (ili FBiH) u protekle FP5 i FP6, te FP7, IPA i druge međunarodne naučne i razvojne programe;
• Analiza rezultata utroška sredstava iz budžeta do sada investiranih u nauku u FBiH (koliko god ona naizgled bila mala), i to kroz direktno financiranje instituta i sličnih javnih ustanova na budžetu, ili sredstava dodijeljenih po konkursu, ili na druge načine.

Na bazi prethodnih analiza i (u Strategiji djelimično obrađenih) prirodnih, društvenih i ekonomskih potencijala FBiH, te niza napravljenih, i dosta već usvojenih sektorskih i regionalnih strategija, predlažem da se napravi „prava“ Strategiju razvoja nauke u FBiH, a ne obrazloženje zahtjeva 2 %.

U (još uvijek) prijedlogu Strategije razvoja BiH za naredno srednjeročno razdoblje, navodi se da je svrha osigurati „konkurentniju, stabilniju i samoodrživiju ekonomiju, te tako veću zaposlenost i veću socijalnu uključenost b-h. društva u EU društvo“ (str. 14). Tu Strategija razvoja nauke, odnosno nauka sama, mora ponuditi konkretne vizije, ideje i rješenja.

Još 2001. godine, u Oslobođenu od 28.1. (KUN, str. 7), akademik Božidar Matić je izjavio: „Naučni pogon u BiH je potpuno ugašen. Nauke nigdje nema, uključujući i Sarajevski univerzitet, koji se, nažalost, pretvorio u nastavnu instituciju zato što nema novca. … Fond za istraživanje i razvoj, koliko god je bitan za budućnost naučnoistraživačkog rada, još je važniji u nastojanju da mladim ljudima omogući ostanak (u BiH). …Nadam se da će nova vlast imati razumijevanja za to. Ako ga ne bude imala, proričem joj da će propasti kao i ova dosadašnja. Ostaviće pustinju iza sebe.“ Dakle, još prije 10 godina, za svjedoka se (što bi rek'o veliki Meša Selimović) pozivaju „Međunarodna zajednica“ i „Mladi ljudi“. Možda akademik Matić nije primjetio, ali u istoj novini od 6.2.'01. izašao je moj odgovor na ovo mišljenje, pod naslovom „Ipak se okreće“, u kome se tvrdi da nauke u BiH ipak ima, i to upravo s mladim ljudima,  daje prednost međunarodnim naučnim i naučno orijentiranim programima i fondovima, te preferira aplikativna nauka bazirana na preuzimanju svjetskih dostignuća, njihova adaptacija na uvjete u kojima se BiH razvija, i najzad primjena, koja će ovu zemlju voditi ka bržem razvoju. Matić je ost'o na svome, i ja ostajem na svome. „Saznanje je potreba individue da osmisli i usavrši svoj unutarnji svijet i regulira međuodnose pojmova i okolne stvarnosti“, napisao sam tada. A uvaženi akademik Matić „bere“ honorare iz budžeta, da bi obrazložio i dobio 2 %! Ja sam protiv toga. Strategija ima velikodušnu viziju, doduše nigdje posebno ne ekspliciranu, ali je treba napraviti, „pravo“, a nikako ovako – „zbirkom“ nekoliko, u principu odličnih doprinosa, ali stavljenih u navedenu funkciju, ili ne praviti ništa, tj. ne trošiti novce poreskih obveznika na jalova obrazloženja zahtjeva 2 (ili „cca 6“) %. Dobru Strategiju ne može napraviti zvučno i poštovano ime, ali iz 60-tih do 80-tih godina prošlog vijeka. Pa, od tada se sve promijenilo! Danas dobru Strategiju razvoja nauke u FBiH (i BiH) mogu napraviti samo oni koji su tada rođeni !

Niz pojedinačnih primjedbi i komentara daje se u nastavku:

• Kako najaviti tender samo domaćim isporučiocima roba i usluga (str. 6) ?
• „Nerealno visoki ili dvojni tečaj domaće  valute“  (str. 6) je davna prošlost za BiH.
• Izbaciti riječ „agresija“ (tj. zamijeniti  je npr. „ratom“, str. 8).
• Da li je „istraživački sektor“ trebalo (i posebno da li se moglo) obnoviti „na isti način kao zdravstvo i obrazovanje“ (str. 8) ? Sigurno da ne.
• Na str. 9 se kaže „Naučna kondicija nastavnika se definira preko ispunjenja OECD standarda da je svaki univerzitetski nastavnik sa pola ukupnog radnog vremena (0,5FTE) edukator, a sa drugih pola radnog vremena istraživač. U BiH je ova norma ispunjena sa svega 3% jer ne postoje istraživački fondovi koji moraju financirati ovu djelatnost“. Nije tačno da ne postoje istraživački fondovi (postoje van BiH (za BiH), pa i u BiH, ali kod međunarodnih organizacija), niti je tačno da samo fondovi moraju financirati ovu djelatnost. Fondovsko financiranje „ulijeni“ istraživače; „Glavarine“ su smrt kreativnosti i za mudre glave, a kamo li ne za pojedince u društvu ogrezlom u korupciju i donatorskoj psihologiji – da nam je neko nešto dužan dati ili osigurati. Fond bi trebao praktično samo ko-financirati međunarodne projekte.
• Također na str. 9 kaže se: „Nepostojanje vlastitih istraživanja onemogućava istraživače iz BiH da konzumiraju ponudu za učešće u FP7 programu EU“. Ovo je u suštini tačna, ali veoma opasna, potpuno kontraproduktivna konstatacija. Istraživači, odnosno oni koji se tako legitimiraju, samo tako opravdavaju svoju nesposobnost, ili lijenost.
• Podaci iz 2000. (str. 9) su stvarno zastarjeli – obrađivači su se trebali potruditi sakupiti podatke za 2010.
• Kakvi su to „financijski preferencijali“ za institucije koje steknu status „izvrsnosti“ (str. 9)? Donacije? Privilegije? Ma neeee, izvrsnost se svaki puta iznova postiže i (eventualno) potvrđuje na tržištu!
• Na strani 10 se govori o Registru „samodeklariranih naučnoistraživačkih institucija“ – možda se sve konstatacije mogu prihvatiti, ali to znači da Federalno i neka kantonalna ministarstva, te Agencija za statistiku potpuno uzaludno provodi neke ankete i istraživanja već nekoliko godina.
• Tačka 2.3. („Podizanje kvaliteta u visokom obrazovanju je nezaobilazan uvjet za početak puta prema društvu znanja“, str. 16-19) nije napisana kao dio Strategije, nego je očigledno većinom „copy-paste“ iz drugih tekstova. Treba je preraditi, jer ima i veoma dobrih prijedloga.
• Tačka 2.4. („Put koji nam pokazuje EU koja u istraživačkom sektoru vidi glavni adut za konkurentnost“, str. 19-25) je samo elementarno informativna, nikako (osim po naslovu) ne pripada Strategiji; ne treba sada (a pogotovo ne u Strategiji) otkrivati šta je to FP7. Potpuno preraditi.
• Na strani 29 se tvrdi: „Izuzetno je veliki deficit doktora nauka koji bi preuzeli nastavu na univerzitetima u BiH. Sada se taj deficit kompenzira preopterećenjem postojećih nastavnika – doktora koji cijeli svoj raspoloživi vremenski resurs troše u nastavi, ne bave se istraživanjima, gostuju na više univerziteta van matičnog i time «krpe» deficit.“ Jadni oni – „tezgaroši“, žrtvuju se za napredak nauke i visokog obrazovanja u BiH !
• Tačku 2.6. (Financiranje naučno istraživačkog rada – način osiguranja i korištenja sredstava) koordinatori nisu pažljivo pročitali, nego samo djelomično „copy-paste“ nečiji prilog.
• Na strani 38 (ista, Tačka 2.6) se kaže: „Da li je ovaj pristup realan? Imajući u vidu odnos prema naučno-istraživačkoj djelatnosti posljednjih petnaestak godina kao i sadašnje stanje odgovor na postavljeno pitanje je, nažalost, jasan: nerealan pristup.“ Potpuno sam saglasan, ali se ne nudi nikakav realan pristup. Pa kakva je to onda Strategija ?
• Tačka 2.7 je izvrsno započeta, ali se čini nedovršena, odnosno nekonzistentno zaključena. Navedeni prioriteti (str. 40) – auto industrija, metalni kompleks, hrana, drvo i turizam, u neskladu su s onim navedenim u tački 2.1 (str. 5) – energetika, voda i zdrava hrana, ili (na istoj strani) – metali i komponente, energija, hrana, drvo, građevinarstvo i turizam). Odlučiti se, ili na drugačiji način pristupiti prioriterizaciji. Čini mi se da je u ovoj tački izostavljen ključni segment iz preporuka ovog priloga, a to je da „sredstva fondova za nauku treba promatrati kao inicijalna i komplementarna sredstvima koja se mogu privući po osnovi stranih direktnih investicija (FDI), korištenjem IPA fondova, sredstava privrede i sredstava neprofitnih privatnih organizacija“. Po mom mišljenju, čak radije komplementarna, nego inicijalna; njih bi trebalo eventualno davati kao kredit, inače će svako naći mnoštvo opravdanja za uzaludno utrošena „inicijalna sredstva“, koja nisu dovela do obećanog rezultata. „Inicijalne“ pare samo nestanu, a rezultata nigdje!
• Tačka 2.8 ima nekonzistentne podnaslove. Očigledno je iz znatno šireg teksta samo preuzet manji dio; mnoge naznake izgledaju nedovršene – potrebno sve preraditi.
• Tačka 2.9 – nekoliko rečenica se doslovno ponavlja na stranama 48 i 50; na strani 48 se spominju „virtualni naučnoistraživački instituti“, objasniti šta je to; zatim „Prema viziji naučnog i tehnološkog razvoja, FBiH treba postati …“, u tekstu se ne navodi izvor i, koliko znam, ta vizija uopće ne postoji, na strani 51 se poziva na poglavlje pod nazivom „Metodologija, načini i putevi praćenja naučnih aktivnosti u FBiH“, koja u Strategiji ne postoji. Sve treba preraditi.
• Tačka 2.10 (SWOT analiza, str 53), među Prednostima/Snagama se navode „Postojeći naučno istraživački i razvojno istraživački instituti“ – koji ? U tački 2.2, strana 10, sa nipodaštavanjem se govori o preko 20 „samodeklariranih naučnoistraživačkih institucija“. Ovo je trebalo posebno obraditi, jer su, čini mi se, obje konstatacije tačne, ali su u Strategiji u stvari kontradiktorne.
• Sve navedene Mogućnosti/Šanse (uz izbjegavanje ponavljanja) mi se jako dopadaju, oko njih je trebalo koncipirati i izraditi ovu strategiju.
• Od 27 nabrojanih Slabosti, najviše mi se dopada 13. „…nezadovoljavajući nivo naučnog poduzetništva, koji se iskazuje u marginalnom udjelu vanbudžetskog izvora finansiranja“, te od nabrojanih Rizika/Prijetnji, 10. „Očekivanje od države da ona riješi sve probleme“. U ovome je poenta i to se vidi i iz Akcionog plana (str. 56-62), kroz koji su neki autori ove strategije predvidjeli nekoliko puta po 200.000 KM (za sebe) – za izradu kojekakvih „politika“, „kriterija“ i „studija izvodljivosti“, koje se mogu raditi čak i ako se Strategija ne usvoji! Dakle, to je to, eto novog honorara za akademika Matića !

Bajazit Jašarević, predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona (Oslobođenje, 3.1.'11, str. 5), na pitanje o mišljenju Tuzlaka o neravnopravnoj raspodjeli javnih prihoda, po kojem je TK zakinut za 35 miliona maraka samo u 2010. godini, odgovara: „Prošli mandat sam bio poslanik u državnom Parlamentu i bavio sam se budžetom. Tamo je najčešća ocjena da je državni budžet zakinut! Političari sa federalnog nivoa ističu da je zakinut budžet tog entiteta, općinski načelnici tvrde da se 80 posto potreba građana završi kod njih, mada su oni najviše zakinuti. Mislim da su svi zakinuti! I to najvjerovatnije zbog toga što od 1996. godine pa do danas nismo dovoljno ulagali u ekonomski razvoj i zapošljavanje, nego smo sve uložili u budžetske korisnike, misleći da ćemo na taj način pridobiti naše birače.“

Akademik Matić računa na nesposobni i impotentni dio tzv. Naučne zajednice, da i oni postanu budžetski korisnici. A „Međunarodna zajednica“ i „Mladi ljudi“ koji odlaze iz BiH su svjedoci …, kakva zamjena teza.

Strategiju razvoja nauke u FBiH treba napraviti ponovo! Koristeći neke od izvrsnih Priloga ovog nacrta. A to mogu uspješno uraditi samo nosioci naučnog rada u BiH u posljednjih 15 godina ! To su nosioci i učesnici uspješnih međunarodnih projekata; Identificirajte ih, okupite ih, dajte im malo vremena, pa ćete vidjeti.

U suprotnom, pošto je (kao što jedan od autora ovog dokumenta i kaže) i ova strategija i pogotovo implementacija njenog akcionog plana nerealna, a drugi kaže „neprimjenjiva“ ostaće da:

• Izabrani pojedinačni eksperti, ili timovi, rade „politike“, „kriterije“ i „studije izvodljivosti“; a da
• Ostatak „lijene i impotentne naučne zajednice“ ima opravdanje – mi bi se bavili naukom, ali nema para; te da se
• Kreativni i sposobni dio zajednice sam bori na međunarodnoj sceni, usprkos svima ostalim.

I, na kraju, moram reći da sam duboko uvjeren da je ovaj napor Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke izuzetno, čak epohalno vrijedan, usprkos činjenici da, kako kaže jedan od autora Strategije:

• Ustavni osnov za regulisanje visokog obrazovanja na federalnom nivou nije moguće utvrditi;
• Ustavni osnov za Zakon o naučnoistraživačkoj djelatnosti  jedino može biti suštinska interpretacija isključive nadležnosti Federacije za određivanje ekonomske politike, te član 21 Okvirnog zakona BiH, po kome će entiteti svojim zakonom o naučnoistraživačkoj djelatnosti regulirati pitanja koja nisu regulirana ovim zakonom.

Zato molim da se ovaj moj napor, odnosno doprinos  javnoj raspravi o Nacrtu Strategije razvoja nauke u FBiH shvati kao najdobronamjerniji čin.

S poštovanjem Ministarstvu, te svim autorima i recenzentima,

U Sarajevu, 4. 1. ‘11.

(Dr  Tarik Kupusović)