Adil Kulenović: Bosna nije data, ona je uvijek zadata!
Adil Kulenović:
Bosna nije data, ona je uvijek zadata!
Čovjek se ne rađa da bi umro, već da označi i obilježi svojim činjenjem duh vremena i oplemeni ili unazadi taj sukus i isječak neumitne prolaznosti. Sjenku nad našim vremenom, ono plemenito u njemu i u nama, gradio je, poticao i inspirisao Akademik Berberović. U nauci i njenim i njegovim sljedbenicima prije svega, u ljudskim i porodičnim relacijama takođe. I podjednako, možda i važnije, u rubnim situacijama, onim, biti u vremenu življenja na ivici, kada djelo, vlastiti izbor postanu pravi znak i riječ o sebi i o drugima. I kada se istine o našim karakterima odmjeravaju odvažnošću bivanja na pravoj strani, na strani dobra, na strani žrtve, na strani humanizma, toj ključnoj tačci oslonca ljudskog opstanka uopšte.
Zašto nam se uvijek čini da odlaze najbolji….?! Da li zbog toga što tek sa konačne distance, izvan i iznad sporadičnosti i slučajnosti, tek tada u svakom čovjeku se prepoznaje njegova najvažnija svrha, smisao i vrijednost postojanja? Ili iz žala što nadolazeće vrijeme gazi i skrnavi sva božanstva poredaka u kojem je čovjek mjerilo svih stvari? Ili naprosto što je budućnost neizvjesna, a prošlost neumitno prošla? Ili što nove osobnosti tek nagovještavaju pravu ćud, a rezultati upitni?
Ravno prije dvadeset i pet godina, nakon spontanog okupljanja intelektualaca, profesora, umjetnika, novinara, privrednika oko nezavisnog radija Studio 99, pa i prije toga, formaliziran je rad Asocijacije nezavisnih intelektualaca – Krug 99. Nekada je to bilo nepristojno isticati, a sada skoro pa nužno, okupljanja ljudi prije svega, bez obzira na njihova lična pripadanja ili nepripadanja etničkim i religijskim kolektivitetima, pa i profesionalnim orijentacijama, umjetničkim pravcima ili stranačkim sklonostima.
Profesor Berberović je bio jedan od osnivača i potpredsjednik Kruga 99 do posljednjeg dana života. Rijetko kada da nije učestvovao u preko 800 održanih redovnih sesija, preko 200 okruglih stolova, naučnih skupova, brifinga i promocija, a pogotovo u formulisanju javnih inicijativa, apela i poziva domaćoj i svjetskoj javnosti. 1000 dana druženja za četvrt stoljeća.
Žilavost opstanka jedne organizacije koja je djelovala i u ratu i miru, sve do danas, značajnim dijelom je rezultat Berberovićevog definisanja već osnivanju kriterija i svrhe okupljanja. I Sulejman Grozdanić, i Franjo Kožul, i Osman Đikić, i Ivan Štraus, i Vladimir Premec, i Vlatko Doleček, i Mladen Kolobarić, i Affan Ramić, i Hanifa Kapidžić-Osmanagić, i Tatjana Najthart, i Izet Sarajlić, i Sulejman Redžić, i brojni drugi ciljali su da Krug 99 bude po uzoru na grupu Vaclava Havela i Povelju 77, koja je potakla prevratničku baršunastu revoluciju u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Poslije jedne sesije, u razgovoru sa Tadeušem Mazovjeckim, Berberović je isticao da su naše takve prevratničke šanse male u ambijentu zamrzavanja svih posljedica četverogodišne opsade grada, ravnodušnosti Zapada, Dejtonskog sporazuma koji je donio mir, ali nije spriječio opsjednutost političkih elita „linijama razgraničenja“ i unutrašnjim podjelama ljudi, teritorija, naroda. Sporazum koji nije izgradio put za otlanjanje posljedica rata protiv BiH, političkih i moralnih posljedica za ozdravljenje postgenocidnog društva i političkog sistema države.
Dok je „Zemljom harao oružani sukob…slika koju su mnogi sa svih strana proglašavali vječnom,….. rješenja koja su se nudila bila su podjela zemlje na etničkoj osnovi, podjela koja je imala i brojne zagovornike i moćne podrške. Ljudi drugačijeg mišljenja, zagovornici multinacionalne i multikulturne Bosne i Hercegovine u njenom nekadašnjem, hiljadugodišnjem nacionalno političkom liku, nisu bili dovoljno čujni u buci rata. Oni su istupali najčešće pojedinačno… Projekat stvaranja stalne grupe, Kruga 99, …. koji bi služio kao glasnogovornik, predstavljao je nesumnjivo pozitivnu i korisnu novost…“, pisao je akademik Berberović, reklo bi se i povijesnu nužnost. (Monografija, Naših prvih 10 godina, str. 265.
Tim prije što, naglašavao je Berberović, „Struktura političkog života, ne može se svesti samo na mehanizme parlamentarne demokratije, na stranke, izbore i parlamente….jer ostavlja isuviše mnogo prostora manipuliranju „voljom naroda“ (str.95, RSM 33, 2001.g.). Koncizno, po običaju, trajno je definisao misiju i ulogu i Kruga 99 i drugih nevladinih organizacija i u BiH i u zemljama tranzicije.
Ne okupljamo se samo za to da se družimo, niti samo da na interdisciplinaran način govorimo o pojavama, problemima i procesima, već da kulturom dijaloga razvijamo, međusobnim uvažavanjem i sviđanjem, čuvamo naše autentične bosanske vrijednosti zajedničkog života, njenu običajnost koja je u konačnici nadilazila i silnike, i okupatore i vojničke čizme. Bosna nije data, ona je uvijek zadata, govorio je akademik Berberović. Ona se iznova svakog dana rađa kroz dobrotu i obnovu plemenitih ljudskih odnosa.
Pažljivo je mjerio i pisane i izgovorene riječi. I imao silnu odgovornost da supstancijalnim vrijednostima savremene civilizacije samjerava naše postupke i naznačava puteve budućnosti.
Sjeni profesora Berberovića trajno su nas obilježile! I obilježavaće!
Neka mu je lahka i mirna bosanska zemlja.
Sarajevo, 14./17.2.19.
Riječ na komemoraciji
