Enis Omerović: Za granične sporove BiH sa susjedima iznaći rješenja od obostrane koristi
Omerović: Postojanje graničnih sporova nije specifikum samo zapadnog Balkana
SARAJEVO, 13. maja (FENA) – Docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici Enis Omerović, koji je bio uvodničar na sesiji Kruga 99 o temi „Granični sporovi BiH i kako ih rješavati“, kazao je da postojanje graničnih sporova ni u kom slučaju nije specifikum samo ove regije zapadnoga Balkana, već ih imaju i mnoge druge evropske države.
Istaknuo je da su granični sporovi vrlo delikatni, vrlo osjetljivi, traže promptno rješavanje na međunarodnoj razini između država strana u sporu, jer “u konačnici ako pogledate ni jedna država ne može imati sva obilježja svoje državnosti bez konačnoga definiranja kopnene i morske granice sa susjedima”.
Govoreći o granici između BiH i Srbije, Omerović je kazao da svaki granični spor zahtijeva, i postoji ta obaveza na međunarodnoj razini, de se prvo krene s izravnim pregovorima na najvišoj državnoj razinu, „u ovom slučaju između službenog Beograda i službenoga Sarajeva“.
– Da se iznađe rješenje od obostranog interesa i od obostrane koristi, slušajući ne samo interese službenoga Sarajeva, odnosno službenog Beograda, već i potrebe lokalnog stanovništva na tim državnim područjima – kazao je Omerović.
Dodao je da je, koliko on zna, Republika Srbija zagovarala jedan od načina rješenja graničnoga spora, a to je uzajamno cediranje, odnosno kolokvijalno, parcijalna razmjena određenoga teritorija između BiH i Republike Srbije.
– Koliko znam, još uvijek nemamo nikakvog stajališta iz BiH u pogledu uzajamnoga cediranja, odnosno cesije. Zasigurno, ako i bude taj prijedlog razmjene teritorija morat će se raditi novi međudržavni sporazum o granici, koji mora ići na ratificiranje u srbijansku skupštinu, odnosno u Parlamentarnu skupštinu BiH, jer granične komisije na terenu, kada vrše demarkaciju granice na terenu nisu ovlaštene da toliko koriguju – pojasnio je Omerović.
Naveo je da Granična komisija bez ugovora može ići do 200 metara u korekciju, u prilagodbu državne granice na terenu. Međutim, kada je u pitanju razmjena teritorija, mora se ići na potpisivanje novog međunarodnog ugovora između dvije države, koji mora biti u konačnici ratificiran.
Omerović napominje da se kod razmjene teritorije mora uvijek gledati kvantitet i kvalitet određenoga teritorija, kako bi dvije susjedne države pronašle svoj interes, da to ne bi bilo ni na čiju štetu, ni jedne susjedne države.
Upitan o situaciji sa Republikom Hrvatskom u vezi Pelješca, odgovorio je da postoji ugovor Tuđman-Izetbegović iz 1999. godine.
– Taj međudržavni sporazum o državnoj granici između dvije susjedne države, koji je još uvijek na snazi, on se privremeno primjenjuje. Nikada nije ratificiran, ali to ne priječi da on i dalje ostane na snazi, jer su takva rješenja u samome ugovoru – pojasnio je Omerović.
On smatra da ono što jeste zanimljivo, je pravni režim morskoga prostora iznad kojeg bi se gradio pelješki most kao trajna građevina na Jadranskom moru.
– Tu se nadovezuju i zahtjevi BiH za pristup otvorenom moru, koji opet može biti ili neškodljiv ili tranzitni, ukoliko govorimo o tjesnacu, ili otvoreni slobodni pristup otvorenome moru. Čuli smo zahtjeve BiH, da oni plediraju za otvorenim, odnosno slobodnim pristupom, da se bh. vode slobodno spoje putem spojnice ili koridora, sa otvorenim morem – kazao je Omerović.
Dodao je da vjerovatno BiH crpi te svoje zahtjeve na temelju prošlogodišnje arbitražne odluke u predmetu Hrvatska-Slovenija u vezi granice na moru, poglavito oko Piranskog zaljeva.
(FENA) H.D.
SARAJEVO (AA) – Nijedna država ne može imati sva obilježja svoje državnosti bez konačnog definiranja svoje kopnene i morske granice sa svojim susjedima, rečeno je na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” održanoj u nedjelju u Sarajevu, javlja Anadolu Agency (AA).
Uvodničar o temi ”Granični sporovi Bosne i Hercegovine (BiH) i kako ih rješavati” bio je docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici Enis Omerović.
Kazao je kako će na sesiji biti razgovarano o svim graničnim sporovima BiH sa susjedima – Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom i kako ih riješiti, ali i sporu između Crne Gore i BiH riješenom 2015. godine.
Drugi dio predavanja odnosio se na pregled svih sredstava za mirno rješavanje međunarodnih sporova koja ravnopravno stoje svim državama na raspolaganju, od izravnih pregovora sa stranom u sporu, preko ostalih diplomatskih načina ili sredstava za mirno rješavanje međunarodnog spora, institucionaliziranih sredstava, koja ne moraju nužno dovesti do konačne odluke, ali i strogo pravnih sredstava za rješenje spora.
Omerović je kazao i kako će tokom predavanja vidjeti na koji način su ostale države, poglavito evropske, rješavale granične sporove.
”Ovdje je suština u tome kako država, odnosno kako susjedne države pristupaju problemu graničnog spora i na koji način se taj granični spor rješava. Dokazat ćemo da postojanje graničnih sporova ni u kom slučaju nije specifikum samo ove regije Zapadng Balkana, već ih i mnoge druge evropske države posjeduju”, rekao je Omerović.
Istakao je kako su granični sporovi vrlo delikatni i traže promptno rješavanje na međunarodnoj razini između država strana u sporu.
”Nijedna država ne može imati sva obilježja svoje državnosti bez konačnog definiranja svoje kopnene i morske granice sa susjedima“, pojasnio je.
Osvrnuvši se na granični spor BiH sa Republikom Srbijom, Omerović je rekao kako se neriješena granična pitanja nalaze u donjem toku rijeke Drine, dvije hidrocentrale Bajina Bašta i Zvornik, pruzi Beograd – Bar, i područje međurječja koje je okruženo pribojskom općinom u Srbiji.
”Svaki granični spor zahtijeva, i nekako postoji ta obaveza na međunarodnoj razini, da prvo krenete s izravnim pregovorima na najvišoj državnoj razini. U ovom slučaju između službenog Beograda i službenog Sarajeva da se iznađe rješenje od obostranog interesa i od obostrane koristi, slušajući ne samo interese službenog Sarajeva, odnosno službenog Beograda, već i potrebe lokalnog stanovništva na tim državnim područjima“, istakao je i podsjetio kako je Srbija zagovarala kolokvijalnu razmjenu određenog teritorija sa BiH.
Podsjetio je kako BiH još uvijek nema stajalište u pogledu cesije. Ukoliko bude došlo do dogovora oko pomenutog prijedloga, morat će se raditi novi međudržavni sporazum o granici koji mora ići na ratificiranje u srbijansku Skupštinu, odnosno u Parlamentnarnu skupštinu BiH.
”Kod razmjene teritorije mora se uvijek gledati kvanitet i kvalitet određenog teritorija kako bi naravno dvije susjedne države pronašle svoje interese da to ne bi bilo ni na čiju štetu“, istakao je i dodao kako BiH vrlo često nema jedinstveno institucionalno stajalište kada se radi o mnogim pitanjima, posebno ako je riječ o pitanjima iz međunardonog prava.
Osvrnuvši se na spor BiH sa Republikom Hrvatskom, Omerović je kazao kako se BiH može jednostrano obratiti arbitražnom tijelu ili jednostrano pokrenuti postupak na Međunarodnom sudu u Haagu, odnosno Međunarodnom tribunalu za pravo mora u Hamburgu.
Međutim, prema ustavnim rješenjima u BiH, potrebno je ishoditi odluku Predsjedništva BiH za pokretanje bilo kakvog pravnog postupka.
Upitan da li će se riješiti pitanje Pelješca, Omerović je podsjetio na ugovor Tuđman-Izetbegović iz 1999. godine, koji je još uvijek na snazi i privremeno se primjenjuje.
Nerafitikacija tog ugovora, prema njegovim riječima, ne priječi da sporazum ostane na snazi.
”Ono što je zanimljivo, jeste pravni režim iznad morskog prostora iznad kojeg bi se gradio Pelješki most kao trajna građevina na Jadranskom moru, a tu se nadovezuju i zahtjevi BiH za pristup otvorenome moru koji opet može biti neškodljiv ili tranzitni ukoliko govorimo o tjesnacu ili slobodni pristup otvorenom moru“, pojasnio je Omerović.
