30 godina odbrane BiH i savremeni izazovi
Konsekvence politike ustupaka internacionalnih aktera prema subjektima velikodržavnog teritorijalnog ekspanzionizma prema BiH još su prisutne. Embargo na oružje legalnim snagama odbrane BiH u ratu, sada se manifestuje kao politika embarga na građansko političko uređenje. Države koje su Dejtonskom mirovnim sporazumom određene kao učesnice u ratu (Hrvatska i nekadašnja SR Jugoslavija, danas Srbija), sada koriste mehanizam „konstituentnih naroda“ kako bi preuzeli dio suvereniteta Bosne i Hercegovine i upravljali svim ključnim političkim i sigurnosnim procesima u zemlji.
Dug je proces urušavanja suvereniteta predratne Republike BiH i sadašnje dejtonske države Bosne i Hercegovine. Od priznanja članstva u Ujedinjenim nacijama, 1992. godine, traje proces delegitimiziranja institucija države na modelu „strana u sukobu“ nametnutoga u ratu, blokade mogućnosti građanskog ustavnog uređenja, nametanje i povlađivanje etno-centrističkim interesima država koje su bile uključene u rat u BiH kao aktivni sudionici. One su i danas aktivna prijetnja miru u BiH. Primjera radi, sadašnji predsjednik Srbije Vučić „velikodušno zaustavlja“ Dodika u formiranju separatističkih oružanih snaga u BiH, a predsjednik Hrvatske Milanović se proglašava predsjednikom svih Hrvata, identično kao što se samoproglašava i Vučić kada je riječ o Srbima u regiji. To jasno indicira ruski model etno-nacionalizma na račun suverenih država, a BiH posebno.
Sa ruskom invazijom na Krim, Abhaziju, Donjeck, intenziviraju se u i prema BiH politike ostvarivanja ratnih ciljeva u mirnodopskim uslovima, putem svih političkih i diplomatska sredstva. Rat u Ukrajini podstiče stare ekspanzionističke interese u regiji, očekivanja od rušenje dosadašnjeg internacionalnog poretka, te prerastanje političkih sukoba u otvorene teritorijalne aspiracije i konflikte. Na žalost, dio evropskih i drugih internacionalnih institucije koriste se vokabularom o BiH kao „posebnom slučaju“, čime podstiču sadašnje stanje „zamrznutog konflikta“ i „zamrznute države“. Iznevjerena je proklamirana namjera zapadno-demokratskog svijeta o tranziciji države i društva u pravcu vrijednosti liberalne demokracije i slobodnog tržišta. Nažalost, moderni Zapad još uvijek nije uspio u namjeri tranzicije Bosne i Hercegovini ka punoj demokraciji, već se i dalje oslanja na etničke politike i etničke aktere, kao svoje partnere. Posljednji primjer iz dijela rasprave i prijedloga Rezolucije na Evropskom parlamentu o tzv. „konstituentnosti naroda“ samo su dio opasnosti za stabilnost i mir u ovom dijelu svijeta. One su proizvod neskrivenog utjecaja predstavnika zainteresovanih država, a bez mogućnosti utjecaja predstavnika bosanskih državotvornih subjekata.
Indirektni saučesnici u činjenju i sprovođenju dva udružena zločinačka poduhvata prema BiH i genocida počinjenog u Srebrenici, bili su i pojedini faktori internacionalne zajednice. Bez obzira što je BiH primljena u Ujedinjene nacije kao suverena nacija, umjesto da je zaštite oni su bile pasivni posmatrač stradanja Bosne i Hercegovine. To je suprotno današnjim aktivnosti u Ukrajini, gdje se internacionalna zajednica organizovala na pružanju konkretne pomoći armiji i braniocima Ukrajine.
Snage odbrane BiH nalaze se u delikatnoj situaciji, nakon demilitarizacije i uništavanja vojnih sredstava, unutrašnje destrukcije i blokada razvoja oružanih snaga, kao i očitog disbalansa u naoružanju BiH u odnosu na Srbiju i Hrvatsku. To je suprotno i obavezama koje su zemlje potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma prihvatile o balansu naoružanja i brojnosti vojnih snaga iz vojnog aspekta Dejtonskog sporazuma.
BiH sa pravom traži oslonac u internacionalnim snagama koje proizilaze iz dejtonske obaveze na očuvanju mira u BiH. Simbolično prisustvo snaga EUFOR-a u BiH jeste važan faktor sigurnosti, predupređenja i odvraćanja potencijalnih opasnosti. Međutim, njihov mandat je vremenski limitiran za kraj ove godine i nisu realna očekivanja da će Rusija dati saglasnost za produženje mandata. Ipak, rezolucijama Vijeća sigurnosti iz 2004. i 2005. godine, dat je mandat misiji EUFOR/Althea i jasno utvrđeno da su NATO i EUFOR jednaki pravni slijednici nekadašnjeg SFOR-a (preimenovani IFOR). To treba da znači kako bi uskraćivanje produžetka mandata EUFOR-u, obnovilo obavezu iz Dejtonskog sporazum uloge NATO-a sa zadatkom implementacije mira u BiH.
Ipak, oslonac samo na te snage nije dovoljan odgovor u postojećem sigurnosnom kontekstu u i oko BiH bez vlastitog aktivnog doprinosa koji mora biti profiliran.
Iskustva iz prerastanja spontanog otpora nenaoružanih građana prije 30 godina u konsolidovanu vojnu organizaciju odbrane jeste historijska činjenica i potvrda državotvorne supstance i realnog potencijala društva za odbranu. Nužno je u sadašnjim okolnostima jasno profilirati mjere na predupređenju opasnosti za mir, te organizaciju i postupke u saradnji sa snagama odgovornim za provođenje mira u Bosni i Hercegovini, što su NATO i EUFOR. Prvi korak treba biti jačanje kapaciteta oružanih snaga, sistema civilne i drugih aspekata aktivne zaštite stanovništva. To bi moglo preduprijediti i tendencije samoorganizovanja stanovništva koje nosi traume iz udruženih zločinačkih poduhvata i genocida u BiH.
Uvodničar na sesiji je bio doc.dr. Vahid Karavelić, general major u penziji
Rezime sesije Kruga 99, 17. april 2022.
About The Author
