Izjava za medije

pred održavanje sesije KRUGA  99 – “Srebrenica: ubijanje memorije i traganje za istinom i pravdom!”


prof. dr. David Pettigrew

Profesor filozofije na Državnom sveučilištu Southern Connecticut (SCSU)
Želio bih se zahvaliti KRUGU 99 na prilici da vam se obraćam danas. U Bosni i Hercegovini sam kako bih odao počast sjećanju na žrtve genocida u Srebrenici, ali i sjećanju na sve žrtve genocida stradalim na ostalim područjima Bosne i Hercegovine između 1992. i 1995. godine. Ovdje sam i kako bih bio sa preživjelima u njihovim teškim trenucima žalosti, dok sahranjuju svoje bližnje, kao i da podržim njihovu nadu za bolju budućnost do koje se može stići uz pravdu i pomirenje. Put ka takvoj budućnosti zaista počinje prepoznavanjem počinjenih zločina. Međutim, u Republici Srpskoj, daleko od prepoznavanja zločina ili pomirenja, svjedočimo orkestriranom pokušaju da se zločin porekne i da se pokopa sjećanje na genocid, zajedno sa patnjom žrtava i preživjelih. Raphael Lemkin navodi kako genocid ima dvije faze: „prva, uništavanje nacionalnog uzorka potlačene grupe; zatim, nametanje agresorovog nacionalnog uzorka“. Ovo je važno danas, budući da su na mjestima gdje je počinjen genocid nametnuta sjećanja u čast počinitelja, dok su sjećanja na žrtve u većem broju slučajeva potisnuta i zabranjena. U Višegradu, na primjer, dok spomenik počiniteljima genocida stoji u centru grada, vlasti su sa spomenika žrtvama na groblju Stražište uklonile riječ „genocid“, i sada žele uništiti kuću u Pionirskoj ulici, koja služi kao jedino sjećanje na žrtve koje su žive zakopane 14. juna 1992. godine. Opština Višegrad naziva ovo planirano uništenje „eskproprijacijom“, birokratskim pojmom koji krije činjenicu da je u ovom slučaju prisutna zapravo „eksproprijacija sjećanja“ i „eksproprijacija istine“. Prema Lemkinu, druga faza genocida nameće novu pripovijest o svijetu koji je bio uništen, a time zatire ili „zakopava“ sjećanje na prošlost, zajedno sa istinom. Takođe bih referirao i na situaciju u Prijedolju, Trnopolju i Foči, gdje je također zabranjeno sjećanje. Ovakva supresija sjećanja i istine podržana je na najvišim nivoima vlasti u Republici Srpskoj, kroz izjave o negiranju genocida, glorifikaciji ratnih zločinaca, prijetnji da će se održati referendumi o odcjepljenju ili o odbacivanju nacionalnog pravosuđa, i ponižavajući komentari o „bošnjačkom“ jeziku i kulturi. Sada, kada o britanska rezolucija o genocidu u Srebrenici čini svoj put prema Vijeću sigurnosti UN-a, prema medijskim izvorima, predsjednik Republike Srpske pozvao je Rusiju na veto. Britanska rezolucija odnosi se na zločin u Srebrenici kao na genocid. Rezolucija u američkom Zastupničkom domu (HR 310), također se odnosi na zločin u Srebrenici kao genocid i osuđuje poricanje genocida. Iz onoga što sam pročitao, rezolucija koju je ponudila Rusija ne odnosi se na genocid u Srebrenici, a zapravo ni ne  pominje Srebrenicu. Umjesto toga, ta rezolucija referira na na 20. godišnjicu Daytonskog mirovnog sporazuma. Dakle, mi sudjelujemo u borbi za sjećanje i istinu, istinu o kojoj ovisi pravda i pomirenje. Tijekom godina, ja sam stalno bio impresioniran mladim ljudima koje sam upoznao u Bosni, kao i onima koji su izbjeglice širom svijeta. Oni su zadržali svoja srca otvorena nadi da će prepoznavanje, prihvaćanje i govor istine o genocidu dovesti do pravde i pomirenja. Vjerujem da povodom 20. obljetnice genocida u Srebrenici, mi dugujemo njima obećanje da ćemo obezbijediti sigurnost u Bosni i regiji. Neka ovo bude naša vlastita “rezolucija”. Ove godine, neka naše sjećanje i suze za Srebrenicu, i za žrtve u Klotjevcu, Kozarcu, Prijedoru, Sarajevu, Višegradu i drugdje, budu jezgro kondenzacije koje kreira novu Bosnu kao jedinstvenu, multikulturalnu naciju sa zakonima koji sprječavaju govor mržnje, poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca, a koji također sprječavaju diskriminaciju i zastrašivanje povratnika. Neka Visoki Predstavnik i međunarodna zajednica poduzmu potrebne mjere, uključujući i ustavne reforme, kako bi se ostvario ovaj cilj.

Adil Kulenović