1. novembra 2017. KRUG 99: “Presuda Mladiću i mapiranje genocida”

prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i istraživanja o holokaustu i genocidu, Državno sveučilište Southern Connecticut, Upravni odbor Sveučilišni program Yale University Genocide Studies.

Iskazivanjem presude i kazne Ratku Mladiću, pravda je zadovoljena samo u određenoj mjeri. U drugom pogledu, međutim, njegovo nasljeđe, ostavština njegove genocidne namjere, još uvijek traje u genocidnoj geografiji Republike Srpske. Stvaranje Republike Srpske uključivalo je nasilnu transformaciju terena, budući da je stvorena kao “srpska Republika” s namjerom “trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorija Bosanskih Srba” kroz genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine. Priznanje Republike Srpske na Daytonu nije bilo ništa manje od “nagrade” za “uspješan” genocid. Nakon priznanja, Republika Srpska počela je poduzimati taktike kako bi nastavila svoju eliminacijsku ideologiju kroz poricanje genocida, slavljenje počinitelja i kreiranje isključujućih simbola i teritorijalnih markera, uključujući spomen ploču Ratku Mladiću na brdu Vraca u Istočnom Sarajevu, spomenike počiniteljima u Višegradu i ruski križ koji je prošlog proljeća podignut u Višegradu. Andrićgrad, također u Višegradu, ponovno postavlja politiku srpskog ultranacionalizma u Republici Srpskoj. Ovi isključujući markeri su namijenjeni zastrašivanju, ponovnom traumatiziranju i obeshrabrivanju izbjeglica da se vrate u domove iz kojih su prisilno protjerani. Oznake potvrđuju da je Republika Srpska osnovana kao dehumanizacijska zona isključenja za nesrpske nacionalnosti.

U julu prošle godine, Dodik je objavio da muslimani ponovo zauzimaju Podrinje. Njegova je izjava bila široko osuđena. Manji je poznat istovremeni prijelaz zakona u Republici Srpskoj – Zakona o “Nacionalnom parku Drine” – koji je Podrinju nametnuo takozvani “Nacionalni park” na 6.316 hektara, isti onaj prostor u kojem su stotine sela u općini Srebrenica uništena kao dio zločina proglašenog genocidom. “Nacionalni park Drina” uspostavlja “zone zaštite” koje nameću ograničenja stanovnicima koji su se vratili da bi obnovili svoje domove nakon genocida. Ograničenja uključuju “ograničenu i kontrolisanu upotrebu prirodnih resursa” (u članku 11.) i “zadaće i aktivnosti koje uništavaju prirodu i ugrožavaju stanište” (u članku 12.). Ograničenja se nameću tradicionalnim aktivnostima poput “sakupljanja gljiva” (u članku 13). Granice i zabrana unutar “Parka” imaju učinak kontrole ili zabrane poljoprivrednih aktivnosti izbjeglica koje su se vratile. Bošnjacima su već njihova sela – kao što su Klotjevac, Luka, Radoševići i Osat – granatirana, spaljena i uništena. Već su im jednom domovi bili oteti. Već su jednom ubiljali njihove voljene. Sada, “Nacionalni park”, još jednom, uklanja im kontrolu nad domovima. Stanovnici su podnijeli Peticiju tvrdeći kako “Zakon … otežava naše živote”. Oni koji su bili na meti genocida bit će pod stalnim nadzorom i bit će podložni kažnjavanju i novčanim kaznama od strane uprave “Parka”. Stanovnici smatraju da će morati tražiti dopuštenje da vode svoje živote. Stoga, stanovnici smatraju da kontrole neće biti podnošljive i da će morati napustiti svoje domove. Nije nam izmaklo pažnji da se tradicionalno srpska sela nalaze izvan područja Parka i stoga nisu podložna ograničenjima. Nacionalni park Drina, dakle, novi je teritorijalni pokazatelj isključenosti. Nametanje ograničenja i kontrola kojima se cilja, a time i diskriminira grupa bošnjačkih povratnika, upućuje na nastavak genocidnog impulsa kroz koji je Republika Srpska nastala. Park donosi simboličku ponovnu afirmaciju teritorija Republike Srpske kao prostora etničke homogenosti i isključivanja, ponovnog potvrđivanja genocidne geografije.

U kontekstu tvrdnje Dodika da muslimani “ponovno zauzimaju Podrinje”, Nacionalni park može se promatrati kao strategija za ograničavanje, kontrolu i konačno protjerivanje povratnika. Međutim, oni koji su preživjeli genocid i Mladićeve naredbe, ne smiju ponovo biti na meti unutar domova iz kojih su prethodno prisilno protjerani. “Pravda” zahtijevat će više od presude Mladiću, ali možda ta presuda može biti prekretnica u svijesti da je Republika Srpska bila od zločinačkog poduzetništva od samog početka i da njezin političko legitimitet treba dovesti u pitanje. Takvo priznanje zahtijevalo bi ustavnu reformu usmjerenu na ponovno ujedinjenje Bosne kao multikulturalne demokratije. Dakle, umjesto “Nacionalnog parka”, vjerovatno bi Podrinje trebalo identificirati kao nacionalno spomen-mjesto.

Pettigrew: Naslijeđe Mladićeve genocidne namjere još uvijek traje
– Pettigrew je na nedjeljnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca ”Krug 99” o temi: Presuda Mladiću i mapiranje genocida, izjavio da Mladićevo naslijeđe i ”naslijeđe njegove genocidne namjere još uvijek traje u genocidnoj geografiji Republike Srpske”
 

SARAJEVO (AA) – Iskazivanjem presude i kazne Ratku Mladiću, ratnom komandantu Vojske Republike Srpske, pravda je zadovoljena samo u određenoj mjeri, izjavio je danas u Sarajevu David Pettigrew, profesor filozofije i istraživanja o holokaustu i genocidu na Državnom univerzitetu Southern Connecticut, javlja Anadolu Agency (AA).

Pettigrew je na nedjeljnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” o temi: Presuda Mladiću i mapiranje genocida, izjavio da Mladićevo naslijeđe i “naslijeđe njegove genocidne namjere još uvijek traje u genocidnoj geografiji Republike Srpske”.

“Stvaranje Republike Srpske uključivalo je nasilnu transformaciju terena, budući da je stvorena kao ‘srpska Republika’ s namjerom ‘trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorija bosanskih Srba’ kroz genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine. Priznanje RS-a u Daytonu nije bilo ništa manje od ‘nagrade’ za ‘uspješan’ genocid”, izjavio je Pettigrew. 

Istakao je da je nakon priznanja, Republika Srpska počela poduzimati taktike kako bi nastavila svoju eliminacijsku ideologiju kroz poricanje genocida, slavljenje počinitelja i stvaranje isključivih simbola i teritorijalnih markera.

“Ovi isključujući markeri su namijenjeni zastrašivanju, ponovnom traumatiziranju i obeshrabrivanju izbjeglica da se vrate u domove iz kojih su prisilno protjerani”, poručio je Pettigrew.

Na kraju je istakao da presuda Ratku Mladiću “može biti prekretnica u svijesti da je Republika Srpska bila od zločinačkog poduzetništva od samog početka i da njen politički legitimitet treba dovesti u pitanje”.

Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske, osuđen je 22. novembra pred Haškim tribunalom na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici i ratnih zločina počinjenih tokom rata 1992.-1995. u BiH. 
Sudsko vijeće je Mladića oslobodilo optužbe za genocid u šest općina u BiH (Foča, Ključ, Sanski Most, Prijedor, Vlasenica i Kotor-Varoš).

Jasmin Odobašić, autor knjige “1000 grobnica u Bosanskoj Krajini 1992-1995”, kazao je da je masa dokaza koji govore da su bh. institucije, instituti i doktori i ministri “puno krivlji od Haškog vijeća što dosad nismo dobili presudu za genocid i u BiH i u ovih šest gradova”.

Prema njegovim riječima, presuda Ratku Mladiću je dosad već viđena i radi se o “reciklaži” presude Radovanu Karadžiću. 

“Imamo embargo na istinu o stradanju stanovništva BiH. Sve se činilo da se do te istine ne dođe. Nedavno sam penzionisan i sebi sam ostavio samo jedan zadatak, a to je da dokazujem koji su to promašaji naših struktura i zašto smo dobili ovo što smo dobili. Haškom tribunalu i sudijama je naloženo da genocid može biti presuđen samo u Srebrenici i negdje drugdje i sve se radilo u tom smjeru da se ne presudi na drugom mjestu, jer bi to dokazalo odgovornost Srbije i ostalih”, kazao je Odobašić istakavši da se prema podacima i dokazima koji postoje genocid mogao vrlo jednostavno presuditi i u ostalim opštinama. 

David PettigrewJasmin OdobašićKrug 99
Novinar Alma Çekovic
Objavljeno Bakir Tiro

Pettigrew: Podrinje bi trebalo identificirati kao ‘nacionalno spomen-mjesto’

SARAJEVO, 26. novembra (FENA) – Izricanjem presude i i kazne Haškog tribunala bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Maldiću pravda je zadovoljena samo u određenoj mjeri, smatra David Pettigrew, profesor filozofije i istraživanja holokausta sa Southern Connecticut State Universityja.

Tvrdnjama o Republici Srpskoj kao tvorevini čije priznavanje u Daytonu nije bilo ništa drugo nego  “nagrada” za “uspješan” genocid,  Pettigrew se obratio danas na pres-konferenciji u Sarajevu, održanoj uoči redovne sesije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”, na kojoj je on bio jedan od gostiju-uvodničara o temi “Presuda Mladiću i mapiranje genocida”.

 

Pravda će zahtijevati mnogo više od presude Ratku Mladiću, smatra Pettigrew, ali možda može biti prekretnica u svijesti “da je Republika Srpska bila od zločinačkog poduzetništva od samog početka i da njezin politički legitimitet treba dovesti u pitanje”. To bi iziskivalo ustavnu reformu usmjerenu na ponovno ujedinjenje Bosne i Hercegoine kao multikulturalne demokratije, istaknuo je ovaj profesor.

Pettigrew je dio izlaganja posvetio ozakonjivanju Nacionalnog parka “Drina” u Republici Srpskoj, koji, po njegovim riječima, nije ništa drugo nego prostor na kojem se Bošnjaci, nakon povratka po zatvršetku rata, ponovno osjećaju  nepoželjno pribojavajući se da će na koncu morati opet otići.

Zakon o Nacionalnom parku “Drina” kojeg Pettigrew naziva “takozvani nacionalni park”, na prostoru  od 6.316 hektara, istom onom prostoru na kojem su stotine sela na području općine Srebrenica uništene kao dio zločina proglašenog genocidom, uspostavljaju se “zone zaštite” koje nameću ograničenja povratnicima da bi obnovili domove nakon genocida.

– Bošnjacima su već njihova sela, kao što su Klotjevac, Luka, Radoševići i Osat, granatirana, spaljena i uništena. Već su im jednom domovi bili oteti. Već jednom su ubijali njihove voljene. Sada, “nacionalni park”, još jednom, uklanja im kontrolu nad domovima. Stanovnici su podnijeli peticiju tvrdeći kako zakon otežava njihove živote. Smatraju da kontrole neće biti podnošljive i da će morati napustiti njihove domove – izjavio je prof.dr. David  Pettigrew.

U kontekstu tvrdnje Milorada Dodika da muslimani “ponovno zauzimaju Podrinje”, naglašava Pettigrew, nacionalni park može se posmatrati kao stretegija za ograničavanje, kontrolu i konačno protjerivanje povratnika.

– Međutim, oni koji su preživjeli genocid i Mladićeve naredbe, ne smiju ponovno biti na meti unutar domova iz kojih su prethodno prislino protjerani – izjavio je. 

Podrinje bi, umjesto kao nacionalni park, vjerovatno trebalo identificirati kao spomen-mjesto, zaključak je prof.dr. Davida Pettigrewa.

Drugi uvodničar na današnjoj sesiji “Kruga 99” Jasmin Odobašić, autor knjige “Hiljadu grobnica u Bosanskoj Krajini  1992-1995.”, govorio je o krivici domaćih institucija, “kvaziinstitucija i kvazipolitičara” u Bosni i Hercegovini, zbog toga što dosad postoji samo presuda o počinjenom genocidu u Srebrenici, a ne i u drugim općinama.

Odobašić smatra da je krivica domaćih faktora u tome veća nego krivica Tribunala jer mnoštvo dokaza o genocidnoj namjeri i stradanju i u drugim općinama BiH jednostavno nije dostavljano sudu na vrijeme, ustvrdio je.

I u međupresudi iz procesa Slobodanu Miloševiću, utvrđena je genocidna namjera i genocidni plan da se Bošnjaci unište kao nacionalna grupa, osim u Srebrenici, još u šest općina, naveo je Odobašić.

Adil Kulenović