HATIDŽA DŽIDŽA HADŽIOSMANOVIĆ MAHIĆ 19.8.1938.-22.12.2015.

Iznenada, e kako je smrt naših bližnjih i dragih, uvijek iznenadna, otišla je prije dvadesetak dana, 22. decembra 2015. godine, Džidža, Tidža, kako su je bliski od milja zvali, Hatidža Hadžiosmanović-Mahić.

Doista je samo otišla, tiho, zamišljeno, sa svojim gospodskim, damskim, dostojanstvenim stavom i  držanjem. Za nas u Krugu 99, u našem sjećanju i emocijama ostala je baš ta slika od prije nepuna tri mjeseca, kada je posljednji put bila ne sesiji Kruga 99. I kada je govorila, po svom običaju, posljednja.  A o čemu drugom nego o državi, pravu i pravdi, o Bosni i Hercegovini i njenoj ukorijenjosti u prošlosti, njenoj kulturi i običajima, u identitetu stvaranom i u Boju pod Banja Lukom, i sa Gradaščevićem i u ZAVNOBiH-u. O ljudima, koji su se uvijek kada treba znali drznuti da naspram svih scila i haribdi čuvaju i očuvaju pravo na svoju zemlju i domovinu. Samo su njeni bliski znali koliko je bila tužna i ojađena zbog neukosti svjetine i onih moćnih, koji su topostigli u vremenima bez historijske alternative  i propasti ideala humanističkih  vrijednosti i etičkih vrlina.

Hatidža Hadžiosmanović rođena je u Sarajevu 19. augusta 1938. godine. Potiče iz porodice uglednih Ljubušaka, oca dipl.ing. školovanog  u Češkoj –  Zijada Mahića i majke Dude Mahić.

Diplomirala je na Pravnom fakultetu  u Sarajevu 30. aprila 1962. godine, a pravosudni ispit je položila 1967. godine sa izvrsnim rezultatima. Od 1957-1967 radila je  kao rukovodilac pravne službe Tvornice duhana-Rovinj u Sarajevu. Nakon toga,  u slijedećih 36 godina, sve do 2002. godine, bila je na dužnosti sudinice različitih redovnih sudova: Općinski sud I u Sarajevu (1967-1971); Okružni sud Sarajevo (sadašnji  Kantonalni sud u Sarajevu), od 1972 do 1988); Vrhovni sud SR BiH od 1988. do raspada Jugoslavije, a sa međunarodnim priznanjem Republike Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda R BiH  sve do 1995.godine.

Nakon Daytonskog sporazuma nastavila je svoj rad u Vrhovnom sudu Federacije BiH (do 30. juna 2002. godine), a već 30. jula 2002. godine, imenovana je za sudinicu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Bila je  potpredsjednica Ustavnog suda BiH od aprila 2005. do juna 2006. godine, kada je stupila na dužnost predsjednice Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sve do penzionisanja.

Tokom  gotovo 40 godina sudske prakse, presudila je veliki broj različitih predmeta iz oblasti građanskog prava i ustavnog sudovanja.

Sudinica Hatidža Hadžiosmanović-Mahić posvetila je svoju cjelokupnu profesionalnu karijeru zakonodavstvu  i njegovoj teorijskoj razradi i praktičnj primjeni.

Bila je istaknuti član Kruga 99 i predsjednica njegovog Suda časti.

U svojoj besprijekornoj profesionalnoj karijeri bila je poznata po principijelnosti i nepodlijeganju bilo kakvim izvan sudskim pritiscima.

Čuvala je dostojanstvo institucija i gradila plemenitost u ljudskim relacijama.

Ipak, možda je njen najsnažniji doprinos radu Kruga 99, a prije svega povratka države Bosne i Hercegovine svojoj izvornoj supstanci, sadržan u definisanom zahtjevu Sudu za ljudska prava u Strasburu, da se utvrdi i odluči da se ANEKS 4, koji je sastavni dio Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, u Dejtonu – SAD od 01-21. novembra 1995. godine, tj oktroisani Ustav BiH, poništi.

Sudinica Hadžiosmanović je u najvećoj mjeri definisala takav zahtjev obrazloženjem kako je navedenim Aneksom 4 izvršeno  i određeno državno uređenje BiH, što predstavlja oktroisani Ustav B-1, koji nikada nadležni organi BiH nisu akceptirali i usvojili. Tome je dokaz sam  Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, isticala je.

Naime, Presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 26.02. 2007. godine, pored ostalog, utvrđeno je članom 297. da su radnje počinjene u Srebrenici, koje ulaze u okvir člana II (a) i (b) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, počinjene sa specifičnom namjerom da se djelimično uništi grupa Muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; shodno tome, te radnje predstavljaju radnje genocida koje su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske u i oko Srebrenice od 11. 07. 1995. godine.

Ističući da Pravila općeg Internacionalnog  javnog prava prema kojima nije dopušteno nikakvo odstupanje u posebnim ugovornim ili drugim međusobnim odnosima imaju za posljedicu tog nepoštovanja,  pa prema tome apsolutnu ništavnost pravnog posla. Radi se o najvažnijim propisima o poštovanju ljudskih prava (npr. zabrana genocida) ili o temeljnim interesima Internacionalne zajednice (zabrana agresije).

Prema tome, pravila internacionalnog javnog prava su  Jus cogens, tj. takva pravila od kojih nije dopušteno nikakvo odstupanje u posebnim ugovorima ili drugim užim odnosima. Sva su ona pravila općeg Internacionalnog prava. Bilo koje drugo pravilo koje je u suprotnosti sa imperativnim pravilom, ništavno je, podsjećala je Hadžiosmanović.

Pošto se Aneks 4 mirovnog sporazuma u Dejtonu – SAD tj. nametnuti (oktroisani) Ustav BiH temelji na utvrđenom genocidu nad Muslimanima u Srebrenici, to je pozivom na navedene odredbe Međunarodnog prava ništav i ne može proizvoditi pravno dejstvo, tj. ne može se primjenjivati u državi Bosni i Hercegovini kao Ustav.

Na osnovu izloženog, a temeljem nespornog prava na aktivnu legitimaciju, predlaženo je da naslovni sud nakon provedenih dokaza donese O D L U K U kojom se Poništava se Aneks 4 Dejtonskog sporazuma od 01-21. Novembra 1995. Godine, tj. Ustav Bosne i Hercegovine, kao suprotan odredbama Internacionalnog prava tj. nezakonit, pa se nakon pravosnažnosti ove odluke, ima u BiH primjenjivati prethodni ustav te države tj. ustav Republike BiH.

Takođe, sljedstveno tome da se ponište sve odredbe Dejtonskog sporazuma navedene u Aneksima od 1-11 ukoliko se odnose na primjenu Aneksa 4 Dejtonskog oktroisanog ustava BiH.

Iako Sud za ljudska prava u Strasburu nije prihvatio ovu neosporno pravnički i materijalno utemeljenu aplikaciju argumentima birokratske osionosti i formalističkim tumačenjem ispunjenih rubrika, ona će ostati vrijedan dokument jednog vremena koje nije bilo naklonjeno pravednosti i pravdi za Bosnu i Hercegovinu.

Ali i najbriljantnija slika iz okvira životnog djela Hatidže Hadžiosmanović.

I na čast Kruga 99.

Ostala je zabilježena njena neizmjerna ljubav prema sinu jedincu dr.Osmanu Hadžiosmanoviću!

A mi koji smo imali čast se družiti, i međusobno simpatisati i uvažavati na sesijama i radu Kruga 99 sa Džidžom, Tidžom, sudinicom Hatidžom Hadžiosmanović, danas kada govorimo onjoj, nesvjesno bacajući pogled na ono mjesto na kojem je uobičajeno sjedila našim sesijama, kao da odzvanjaju note one pjesme koja je inspirisana upravo njenim, ličnim djetinjstvom:

 „Oj, djevojko, džidžo moja,

džidžala te majka tvoja“

Neka joj je rahmet i lahka zemlja Bosanska!

Adil Kulenović,

Riječ na komemoraciji  Kruga 99, Sarajevo, 10. Januar 2016.

 

 

Adil Kulenović