I Hrvati nositelji bosansko-hercegovačkih vrijednosti
(Krug 99, Sarajevo, 4. lipnja 2017, 11 sati)i

Ivo Marković

Povod: Neum, hrvatski entitet, TV

Povod ovoj sesiji Kruga 99 je projekt „Hrvati BiH – nositelji europskih vrijednosti“ u organizaciji Sveučilišta u Mostaru, Zagrebu i Splitu, Hrvatske akademije za znanost i umjetnost Mostar i Hrvatskog narodnog sabora, tj. stranke HDZ-a BiH. „Znanstveno-stručni“  skup održan je 16-17. ožujka 2017, a promocija Zbornika toga skupa je upravo danas, 4. lipnja 2017.  ovdje u Sarajevu. Taj je projekt tijesno povezna s drugom političkom akcijom za hrvatski entitet – navodnom borbom za ravnopravnost Hrvata u BiH, a sve to ima vrlo prepoznatljiv cilj manipulacijom s najvišim akademskim standardima postići vrlo prizemne sljedeće ciljeve:

  1.  „Znanstveni“ skup u Neumu bio je farsa na koju se unatoč imenima organizatora ne bi odazvao i nije se odazvao nijedan ozbiljan znanstvenik, nikoga ozbiljnoga nije tamo bilo iz Crkve, bili su to mahom znanstveni plaćenici i stranački poltroni, povukli su za nos lakovjernu predsjednicu Hrvatske, a sada u kolo naivnih i nasamarenih žele uvući i samoga papu Franju, politiku Republike Hrvatske i EU institucije. Cilj toga skupa bio je kontinuirano destruirati bosansko-hercegovačko društvo i državu BiH. Pokazati da su BH Hrvati nositelji europskih vrijednosti automatski znači da drugi, osobito Bošnjaci nisu, da su zaostala i za Europu nezrela etnička grupa. Dakle unosi se i produbljuje sukob, napetost, mržnja, nepovjerenje.
  2. Ovdje se ustvari radi o kontinuiranoj politici Herceg-Bosne. Projekt Herceg-Bosne smišljen je u Karađorđevu, to je u osnovi velikosrpski projekt kojim je Tuđman nasjeo Miloševiću. Svatko imalo pametan u Hrvatskoj i na ovim prostorima drži da je Tuđmanova politika prema BiH najveći promašaj novo-uspostavljene države Hrvatske. Taj promašaj utjelovljen je u Herceg-Bosni i kontinuirano traje. Taj je projekt pokrenuo „najveći uspjeh srpske soldateske, rat između Muslimana i Hrvata“ (citiram samoga generala Mladića. ratnog zločinca), taj projekt glavni je krivac što je više od pola Hrvata iz BiH nestalo i to se iseljavanje nastavlja. Hrvatska država je najviše izgubila ugled i podršku u Europi i svijetu upravo zbog te politike, toj politici se zapravo sada sudi u Hagu – iskreno nimalo nisam zlurad zbog toga, ta politika je duboko povezana s velikosrpskim projektom koji je napravio jedini genocid u Europi nakon II. svjetskog rata, a bio je posve spreman i uvelike je napravio neosuđeni genocid nad hrvatskim narodom, taj projekt Herceg-Bosne ponižava, doslovce pljuje na žrtve velikosrpske agresije u Vukovaru, u Posavini, u Škabrnji i Zadru, diljem Hrvatske, u Prijedoru, gdje su Hrvati zajedno s Bošnjacima morali sebi vezati bijele trake na ruke i označavati kuće bijelim čaršafima po uzoru na fašistički tretman Židova; Herceg-Bosna proglašava notornog neofašistu i razbijača BiH Dodika čovjekom godine i daje mu neki svoj pečat. S tim velikosrpskim projektom kontinuirano surađuje Herceg-Bosna, surađuje u izgonu Hrvata iz RS i nimalo se ne brine za njih, ne zanima ih jesu li oni izabrali svoje predstavnike u vlasti itd. o čemu obilato svjedoče napori biskupa Komarice.
  3. U projektu Herceg-Bosne se govori i obećava da će BH Hrvati biti predvodnici BiH u EU – prazna fraza bez ikakva oslonca u stvarnosti, međutim posve je jasno da se ovim projektom želi ne samo kontrolirati taj proces, nego zaustaviti, očito da se ne bi otvarala ona ključna poglavlja koja je EU mimo reda uvela Hrvatskoj i sada ih stavlja pred BiH o korupciji. Ta su poglavlja pomela Sanadera i bosanski se sanaderi boje takve sudbine.
  4. U projektu Herceg-Bosne govori da se bore za ravnopravnost Hrvata u BiH, međutim puno je dokaza da njima nije stalo do te ravnopravnosti i prosperiteta Hrvata u BiH, nego do moći stranačke HDZ autoritarne i korumpirane elite koja želi garanciju da samo oni mogu biti predstavnici Hrvata u Federaciji i u državi BiH.
  5. Bore se za televiziju na hrvatskom jeziku, međutim njima nije stalo do hrvatskog jezika i kulture nego do propagandnog sredstva kakvo posjeduje SNSD u Republici Srpskoj. TV Republike Srpske je najmračniji medij u BiH posve sličan staljinističkoj i fašističkoj propagandi kojom pere mozak ionako izluđenim i šizofrenim građanima RS. U sadašnjim uvjetima hrvatski TV kanal  bio bi HDZ-ova praonica mozga BH Hrvata koju bi vodili iskusni udbaški stručnjaci koji dominiraju u vodstvu HDZ-a BiH.
  6. Projekt Herceg-Bosne razbija demokratski dinamizam BH Hrvata. Valja se prisjetiti kako su sustavno razarali HSS (čak su im bili podvalili svoga špijuna za predsjednika) i sve stranke s hrvatskim predznakom. Hrvatski narodni sabor zapravo je komora za gušenje hrvatskih stranaka i demokratskog dinamizma i svaka hrvatska stranka koja hoće doprinijeti napretku Hrvata u BiH morala bi izići iz HNS-a prije nego bude posve ugušena. Valja pozvati sve nekorumpirane hrvatske poduzetnike koji nisu ucijenjeni i kupljeni od HDZ, intelektualce, političare, osobito one iz srednje Bosne, Jajca, Žepča, Posavine, one iseljene Hrvate po Hrvatskoj i EU koji se nisu odrekli svoje domovine, da se trgnu i okrenu politici Hrvata u BiH zasnovanoj na hrvatskim autohtonim interesima, a ne na manipulaciji kako to čini Herceg-Bosna.
  7. Nužan je dijalog između Hrvata Bosne i Hrvata Hercegovine. Hrvati Hercegovine morali bi posvijestiti da je tragedija Hrvata u Bosni najviše počela u trenutku kada je Boban negdje 1992-3. najavio da će se odsada na Bosnu gledati iz Hercegovine. Trenutno su hrvatski političari u BiH uglavnom iz Hercegovine i HDZ-a, a valja se prisjetiti kako je politika Herceg-Bosne sustavno isključivala pouzdane kadrove Hrvata iz Bosne i dovodila nezrele poput Kordića i poput ostalih koji su preuzeli vodeće pozicije u vrijeme rata i normalno doveli do katastrofe i završili u Hagu.

Bosanski franjevci u politici i propagandi Herceg-Bosne

Politika Herceg-Bosne kontinuirano već gotovo 25 godina sotonizira bosanske franjevce podvaljujući im konstruirane optužbe koje nemaju veze s činjenicama.

  1. Uporno ideolozi Herceg-Bosne podvaljuju da bosanski franjevci – „daidže“ interpretiraju Ahdnamu sultana El Fatiha kao dokument ljudskih prava usporediv sa suvremenom Poveljom o ljudskim pravima UN-a ili s Magna charta libertatum iz 13. stoljeća. Takav pogled na Ahdnamu ne može se naći ni kod ijednoga bosanskog franjevca u 7-stoljetnoj povijesti. Takav pogled na Ahdnamu može se naći kod bošnjačkih nacionalisti i islamskih prozelita, ali ne i kod bosanskih franjevaca i iskrenih znanstvenika. Za bosanske franjevce Ahdnama je bila osvajačev dokument kojim im dopušta da ostanu i žive u njegovoj zemlji i garantira im neku minimalnu zaštitu da tu mogu opstati. Fra Anđela Zvizdovića i bosanske franjevce pod Otomanskim carstvom ne može se shvatiti bez njihove religiozne dimenzije, oni su bitno religiozni poslanici, vjernici entuzijasti i to je njihova temeljna značajka svih 7 stoljeća njihove povijesti. Govoriti o „ljubljenju papuča osvajaču sultanu i prosvijećenom apsolutistu Titu“ je konstrukt poremećenog uma i nečista srca koji nema nimalo uvida u povijesnu istinu.
  2. Bosanski franjevci u čitavoj svojoj 7-stoljetnoj povijesti neprestance su bili u kontaktu s Europom, njezinim duhom, filozofijom, teologijom i umjetnošću, unatoč tome što su 5 stoljeća živjeli pod otomanskom okupacijom, komunicirali su ne samo s Rimom gdje je središte Katoličke crkve i Franjevačkog reda, nego sa svom Europom. Za ovu tvrdnju može se mobilizirati golema argumentacija kod svakog imalo relevantnijeg bosanskog franjevca, od rodonačelnika bosanske-hercegovačke književnosti fra Matije Divkovića, preko sličnih velikana kao što su fra Stjepan Margitić, fra Juraj, Dragišić, fra Filip Laštrić, fra Bono Benić, fra Nikola Lašvanin i fra Marijan Bogdanovića, fra Martin Nedić, fra Marijan Šunjić, fra Petar Bakula, fra Antun Knežević, fra Ivan Franjo Jukić, fra Grga Martić, fra Julijan Jelenić, fra Josip Markušić, pa onih koji su donedavno bili među nama i djelovali iz povijesnog pamćenja i identiteta bosanskih franjevaca poput fra Petra Anđelovića i fra Luke Markešića, sve je to jedna kontinuirana tradicija. Znali su europske jezike, studirali po Europi, nabavljali knjige, pisali, dovodili ljude od duha u Bosnu itd. Ova se povijest i sadašnjost sustavno niječe, sotonizira, karikira u propagandi Herceg-Bosne. To je veliko zlo i destrukcija cjeline hrvatske duhovnosti i kulture.
  3. Propaganda Herceg-Bosne podvaljuje bosanskim franjevcima da žale za Osmanskom vladavinom i da podržavaju suvremene bošnjačke nacionalističke tlapnje o Bosni s temeljnim narodom, islamskoj i islamističkoj Bosni itd, da podržavaju bošnjački hegemonizam, unitarnu Bosnu i sl. Za sve to ne mogu naći apsolutno nijedan dokaz i zato ih nikada i ne navode jer ih nemaju osim prozirne podvale, a obratno se opet može akumulirati argumentacija koja ih može zatrpati. Neka samo zavire u nepregledne mučeničke tragove života bosanskih franjevaca pod Turcima pa će im sve biti jasno.
  4. Bosanski franjevci su tijekom svoje 7-stoljetne povijesti stvorili bogatu kršćansku duhovnost u komunikaciji s Europom.  U 19. stoljeća kada su suvremene etničke nacije stvarane iz religija, sav hrvatski narod, a posebice u Bosni i Hercegovini imao je bogato duhovno i kulturno zaleđe u dubokoj tradiciji koju su stvorili bosanski franjevci. Bosanski franjevci su otpočetka doživljavali Bosnu i Hercegovinu teritorijem na kojemu živi pluralno društvo koje je dostatan društveni okvir za organizaciju države. Država bosanskih franjevaca je Bosna i Hercegovinu iako oni nimalo ne zanemaruju i ne niječu svoje povezanost s cjelinom hrvatskoga katoličkoga bića koje živi u Hrvatskoj i djelomice u Srbiji i Crnoj Gori. Da bi se shvatili bosanski franjevci, valja imati na umu da su bosanski franjevci dugo bili prisutni u većem broju u Srbiji, povremeno i po više desetaka, u Crnoj Gori, na Kosovu i Albaniji, trenutno bosanski franjevci imaju 15-ak franjevaca u Srbiji, na Kosovu i u Albaniji, dakle daleko više nego u Hrvatskoj. Rekao bih da bosanski franjevci imaju osjećaj pripadnosti hrvatskom nacionalnom i kulturnom biću, ali osjećaj domovine je Bosna i Hercegovina i to je ono što najviše smeta razbijačima Bosne i Hercegovine u Herceg-Bosni.
  5. Orijentacija Katoličke crkve prema BiH kao multi-religioznoj, -kultiurnoj i -nacionalnoj državi vrlo je važna za bosanske franjevce. Usuđujem se ustvrditi da su bosanski franjevci više koordinirali svoje djelovanje s instrukcijama Katoličke crkve i s evanđeljem nego s nacionalnim interesima hrvatskoga naroda, pogotovu ne sa strankama, što se ne bi moglo reći za neke razine Crkve u Hrvata. Za Katoličku crkvu, što se jasno može vidjeti iz dokumenata i poruka pape Ivana Pavla II. i pape Franje, BiH je važna kao most za odnose s islamom i pravoslavljem, a ta orijentacija zasnovana je na dijalogu, izgradnji mira u svijetu, te na evangelizaciji – da ne bi bilo zabune da se pod evangelizacijom misli na neke imperijalne misije, evangelizacija znači prije svega biti blagoslov drugima, onima s kojima živimo.

Dopis institucijama BiH, međunarodnim predstavnicima u BiH, institucijama Republike Hrvatske, papi Franji, crkvenim i religioznim predstavnicima u BiH, EU i UN institucijama

Držim posve opravdanim i odgovornim da ova sesija Kruga 99 pokrene oblikovanje dopisa u kojemu bi se upozorili odgovorni u Bosni i Hercegovini, osobito u Republici Hrvatskoj, EU i UN, te svakako i sam papa Franjo, da se odupru manipulaciji Herceg-Bosne koordiniranoj s velikosrpskim projektom i otvore cjelovitu mogućnost zaštite Hrvata u BiH i demokratsku artikulaciju njihovih interesa, te izgradnju Bosne i Hercegovine kao zrela, pravedna i u EU integrirana društva, odnosno države BiH.

Adil Kulenović