IZJAVA ZA MEDIJE PROFESORA PETIGRUA, KRUG 99, Sarajevo, 2.jul 2017.

 Kako se bližimo 11. julu, licem u lice sa negiranjem i cenzurom, kao i psihološkog zastrašivanja preživjelih, ne možemo i ne smijemo zaboraraviti Srebrenicu, jer se nje, zbog negiranja, još uvijek nedovoljno sjeća. Genocid u Srebrenici je konstantno negiran od strane njegovih izvršitelja i od strane Republike Srpske. Nedavno je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, rekao da nikada neće biti dozvoljena upotreba udžbenika koji govore o genocidu u Srebrenici i opsadi Sarajeva. …”Ovdje je nemoguće koristiti udžbenike iz Federacije… u kojima piše da su Srbi počinili genocid i držali Sarajevo pod opsadom. To nije tačno i neće biti proučavano ovdje.”, kazao je Dodik. Također, u nedavnoj reportaži na BBC, trenutni načelnik Srebrenice Mladen Grujičić izjavio je da “istina o Srebrenici nije dokazana”. On time odbija presude međunarodnih sudova vezanih za genocid u Srebrenici. On pretpostavlja da je Radovan Karadžić heroj i govori u korist secesiji Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.Vezano za secesiju, on kaže da je “U potpunost za to.” Druga forma negiranja genocida u Republici Sprskoj uključuje glorifikaciju počinitelja.

Na primjer, 24. oktobra, 2016 godine, Nedjeljko Čubrilović, Predsjednik Narodne Skupštine RS-a, dao je nagrade osuđenim ratnim zločincima, uključujući Radovana Karadžića. 12. aprila, 2017, ruski križ je postavljen na brdu pored Višegrada, kako bi se izvršila komemoracija ruskih dobrovoljaca koji su služili u vojsci Republike Srpske, onih istih trupa koje su izvršile zločine u Višegradu i ostatku teritorije RS od 1992. do 1995. U odgovoru na takvo negiranje, cenzuru i glorifikaciju ratnih zločina, Nedžad Avdić, preživjeli Srebreničanin kaže “Danas se borimo za pravdu… Još uvijek nije završeno.” Za Nedžada, sjećanje na Srebrenicu je pitanje pravde. On je ostavio svoje srce otvorenim nadi da će istina o genocidu voditi ka pravdi. Moramo stajati zajedno sa njim u ovoj nadi i podržati ovo ljudsko pravo, pravo preživjelih, kao i generacija koje dolaz – pravo da se zna istina o genocidu.

Ne smijemo zaboraviti Srebrenicu zato što postoje brojni aspekti istine o genocidu u Srebrenici koji još uvijek nisu u potpunosti poznati ili cijenjeni. Na primer, knjiga Hasana Nuhanovića, “Zbijeg”, ne ostavlja sumnju da su Srbi pokušavali da istrijebe Bošnjake u srebreničkoj enklavi sa granatiranjem, bombardovanjem i oduzimanjem hrane, i to kao dio strateške inicijative da se Podrinje etnički homogenizira. Hasan to tumači kao prvu fazu genocida koji je u julu 1995. dostigao svoju kulminaciju. Dakle, genocid je već bio počinjen 1992. godine, ali ta faza, u to vrijeme u Srebrenici, često nije poznata, o njoj se ne raspravlja i ona se ne pamti. Dalje, prva sveobuhvatna obrazovna izložba o genocidu u Srebrenici otvorena je tek 9. februara 2017. godine u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. Ova nova izložba također pokušava da istraži istinu o genocidnim uslovima u Srebrenici tokom opsade – izolacije, gladovanja i stalnih granatiranja – o izdaji i padu Srebrenice 1995. godine, te o herojskoj borbi branitelja Srebrenice da se odupru istrebljenju Bošnjaka u Podrinju. Bila je to herojska borba, ne samo protiv velikih srpskih snaga, već i zbog gluvoće i neuspjeha međunarodne zajednice. Ove priče se moraju reći. Preživjeli i svi ostali imaju pravo da znaju istinu.

Konačno, ne možemo i ne smijemo zaboraviti Srebrenicu zato što moramo podržati preživjele osobe koje to neće moći zaboraviti. Sjećanje preživjelih nije takvo da se može ostaviti po strani, kada to neko poželi. Ako se to desi, sjećanje će zauvijek posjedovati njih.

U julu 2009. godine upoznao sam preživjele u jednom selu uopštine Srebrenica (Klotjevac), preživjele čiji sin još nije pronađen niti identifikovan. Pozvali su  me da ostanem u njihovoj kući kao dio simboličkog napora u kojem ponovo pokušavaju naseliti selo koje je gotovo potpuno uništeno 1992. godine. Saznao sam da je njihov sin posadio drvo u dvorištu. Majka mi je rekla da kad god vidi to drvo, sjeti se svog sina i plače. A ona to drvo vidi svaki put kada izađe ispred svoje kuće. Moramo zaštititi preživjele od dodatnog mučenja izazvanog konstantnim napadom poricanja i psihološkog zastrašivanja koje je utkano u sadašnju političku kulturu Republike Srpske. Naša je odgovornost da zapamtimo i ispričamo sve priče onih koji više ne mogu govoriti za sebe. Kao što je Elie Wiesel napisao: “Pravda bez sjećanja je nepotpuna pravda, lažna i nepravedna. Zaboraviti bi bila apsolutna nepravda … Zaboraviti bi bio krajnji trijumf počinitelja.” Dakle, danas, s obzirom na okrutnost negiranja i cenzure, moramo da stojimo zajedno sa Nedžadom i Hasanom, i sa svima onima za čije pamćenje Srebrenice predstavlja borbu za pravdu, kao i afirmaciju ljudskog prava da se zna istina.
prof. dr. David Pettigrew, Profesor filozofije na Southern Connecticut State University, član Glavne Uprave Yale Univerziteta na odsjeku za Studije o genocidu

BIOGRAFIJA

David Pettigrew je profesor filozofije i studija holokausta i genocida na državnom univerzitetu Southern Connecticut gdje je predavao od 1987. godine. Profesor Pettigrew predaje i piše o genocidu u Bosni i Hercegovini. Tokom prošle godine, na primjer, održao je predavanja u Čikagu, Pragu, Sarajevu i Stokholmu, a njegov autorski esej “Supresija kulturne memorije: zabranjeni spomenici i nastavak genocida” pojavio se na engleskom i bosanskom jeziku.

Zajedno sa svojim sinom, napravio je dokumentarni film pod naslovom “The Geography of Genocide in Bosnia: Redeeming the Earth” (2011), koji je predstavljen na univerzitetima i konferencijama širom svijeta i bio je zvanični izbor Međunarodnog filmskog festivala u Srebrenici 2011. Film je prikazan ove godine u Njujorku, Stokholmu i Vašingtonu.

Pettigrew je nedavno radio i kao konsultant za završetak nove stalne edukativne izložbe u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, “Genocid u Srebrenici: neuspjeh međunarodne zajednice”, koji je otvoren 9. februara 2017. godine.

On je član Upravnog odbora Univerzitetskog programa Univerziteta u Yale-u za genocid, kao i član Međunarodnog tima eksperata Instituta za istraživanje genocida u Kanadi i član odbora Instituta za genocid u Bosni i Hercegovini. Profesor Pettigrew je i potpredsjednik Konektikatske Akademije umjetnosti i nauke.

Profesor Pettigrew je prevodio i sarađivao pri kreaciji jedanaest knjiga o filozofiji i psihoanalizi. Autor je eseja o radu Jacques Derrida-e, Martin Heideggera, Jacques Lacan-a, Maurice Merleau-Ponty-a i Jean-Luc Nancy, između ostalog. Njegovi eseji objavljeni su na arapskom, bosanskom, engleskom i francuskom jeziku. On je ko-direktor serije knjiga posvećene savremenoj francuskoj misli, koju je objavio SUNY Press.

 

 

Adil Kulenović